ZAGREB – GRANEŠINA • Rijedak životni jubilej razveselio je zajednicu Kćeri Božje ljubavi u samostanu u zagrebačkoj Granešini. Redovnica s. M. Magdalena Mikašek, rođena 2. veljače 1926. u Londžici kod Našica, upravo na ovogodišnju Svijećnicu slavi stoti rođendan. A prije nekoliko mjeseci slavila je i sedam desetljeća otkako se zavjetovala.
Malo prije Dana posvećenoga života pohodili smo ju u Granešini, baš u vrijeme kada su kod nje bili mali čestitari – djeca iz obližnjega Dječjega vrtića sv. Josipa koji vode redovnice Kćeri Božje ljubavi. »Bože, kako je to davno bilo«, započela je s. Magdalena prisjećanje na početke svojega duhovnoga poziva. »Bila sam domaćica kod nas u kući i brat me neprestano poticao na udaju. On je uvijek imao za preporuku nekoga momka koji se zanimao za mene. Ali ja jednostavno nisam htjela. Jednoga mi je dana kazao: ‘A dobro, seko, ako se ne želiš udavati, onda odi u samostan!’«
Tako je počelo – no u sve se uplela i Blažena Djevica Marija. Dvadesetpetogodišnja Ana Mikašek molila je devetnice Majci Božjoj. I ohrabrila se, pošla je u samostan, pridružila se Kćerima Božje ljubavi. Obitelj iz koje je potekla bila je blagoslovljena brojnom djecom i prožeta vjerom, a u godinama komunističkoga prevrata to je značilo i razne oblike progonstva. Kao djevojka nosila je i hranu fratrima koji su bili u zatvorima. Kao redovnica bila je u raznim hrvatskim sredinama u službi – od juga do sjevera. Godine 1991. služba ju je zatekla u Petrinji pa je zajedno s tamošnjim vjernicima iskusila i progonstvo nakon srpske okupacije.
Tajna dugovječnosti
No redovnica Mikašek nakon svake se uspomene – lijepe ili teške – vraća molitvi kao najboljemu lijeku. »To jednostavno tako ide. Ako se ne moli, nema ništa. I danas ne prestajem moliti, krunicu svagdje nosim. Molim kada naše sestre idu nekamo na put, za sretan povratak. Molim za duše u čistilištu. Sada mi je samo žao što sam toliko stara i što ostale redovnice imaju posla oko mene. Ali ako je ovo Božja volja, neka tako bude. Neka se nada mnom vrši volja Božja. To je jedina želja koju imam«, dodaje redovnica. Na pitanje koji bi poziv izabrala kada bi još jednom bila mlada djevojka s. Magdalena bez promišljanja odgovara: »Izabrala bih isto. Nikada u životu nisam požalila. I nikada se svojemu zaručniku nisam iznevjerila. Bogu hvala što se nisam udavala«, dodaje bistra stogodišnja redovnica.
Slabije vidi, kaže, pa više ne čita kao prije. Glas Koncila bio joj je omiljeno štivo. Sada se uglavnom duhovno napaja na valovima Radio-Marije. »Na Radio-Mariji uvijek nešto. Molitva, glazba. Zato slušam redovito i svaki dan naučim nešto novo. A i sama zapjevam«, dodaje s. Magdalena, što su potvrdile i redovnice s kojima dijeli samostansku svakidašnjicu. U pjesmi je i molitvi, kažu, tajna dugovječnosti s. Magdalene Mikašek.
