Iz tiska je izašao novi broj Glasa Koncila, pripremljen za uskrsnu nedjelju 31. ožujka. Na bogatih 48 stranica broj donosi posebno pripremljene uskrsne priloge.
Na prvim stranicama novi broj Glasa Koncila donosi uskrsnu poruku zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše te poruke ostalih hrvatskih nadbiskupa i biskupa.
Uskrsni broj zavirio je u blagdansko ozračje u zajednici osoba s intelektualnim teškoćama »Korablja – Arka« u kojoj uskrsna radost raste kada se darovi svakoga pojedinca cijene i razvijaju, svoje svjedočanstvo kako mu je smrt roditelja učvrstila vjeru u uskrsnuće s čitateljima dijeli 25-godišnji Riječanin Marko Matić, a o svom »uskrsnom čudu« svjedoči i bivši logoraš Marijan Gubina koji je nakon 260 dana u logoru oslobođen upravo uoči Uskrsa 1992. Od kazalištarca Pere Eranovića doznaje se ako je put kroz osobnu pustinju stvorio predstavu koja zrcali kršćansku poruku.
Novi broj otkriva i zašto sva četiri evanđelista govore o tome da su se prve s otajstvom uskrsnuća susrele žene i što nam to danas govori te kako su litanije svih svetih našle mjesto u najvažnijem i najvećem bogoslužju u cijeloj liturgijskoj godini – vazmenom bdjenju. Uskrsni broj donosi i pet slikarskih prizora u pet mističnih prizora blažene Anne Katharine Emmerick, a piše se i o tradicionalnom Papinskomu blagoslovu »Urbi et orbi«. Nije izostalo ni prilog o uskrsnim pobjednicima – ubijenim misionarima u 2023. čiji su životi zalog uskrsnuća.
Prihvaćajući uskrsnu perspektivu, čovjek ništa ne gubi, nego se njome »dopunja ono što nedostaje našoj ljudskosti«, rekao je u središnjem uskrsnom intervjuu dr. Damir Šehić. Sugovornik se osvrće i na procese koji uključuju zaborav kršćanstva, a time i vazmenoga pogleda na život. Potaknut nedavnim francuskim uvrštavanjem takozvanoga prava na pobačaj u ustav, među ostalim kaže: »Nastavi li ovako, dekadencija Zapada i Europe prije će ili kasnije dodirnuti svoje dno. Tada će Europa ili u ‘staroj’ kršćanskoj poruci snažnije otkriti njezinu trajnu novinu ili Europe kakvu poznajemo i kojoj se cijeli svijet divi kao kolijevci humanizma više ne će biti.«
Nekoliko župnih zajednica u Zagrebu godinama se okuplja bez župnih crkava, na otvorenom, u podzemnim skloništima, kućama i stanovima prenamijenjenim u liturgijski prostor ili po hodnicima i predvorjima škola. No to su ujedno zajednice koje svojom živošću izlaze iz »omeđenosti« neobičnim i skučenim liturgijskim prostorima. Nedjeljno ozračje u župama u Novom Jelkovcu, na Trnjanskoj Savici i na Kajzerici upoznali smo ususret Uskrsu.
