Razgranato stablo blaženstva rađa plodove svetosti. Korijen i stup toga stabla je Isus Krist, a grane su svi koji su prihvatili Isusa kao uzor blaženstva i svetosti: »Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca«, piše sv. Matej te: »Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!« zapisa sv. Ivan. Veliko mnoštvo svetih u nebu, odjevenih u bijele haljine, prođe »križni put« sa svojim učiteljem Isusom Kristom. Slavlje svetosti blagdan je svih blaženih u nebu. To je slavlje plodova Božje ljubavi u Božjim prijateljima. Dobro je pobijedilo zlo. Ljubav je nadvladala mržnju. U Rimu se slavi od 6. stoljeća. Današnji je blagdan bio izvorna obljetnica posvećenja Panteona u Rimu u kršćansku crkvu sv. Marije od Mučenika, koju je 609. posvetio papa Bonifacije IV. i onamo dao prenijeti kosti mnogih mučenika. Sve do osmoga stoljeća slavili su kršćani taj blagdan u nedjelju nakon Duhova, a to je ostalo kod istočnih kršćana i danas.
Svet kršćanin slobodno je prihvaćao plodove uskrsnuloga Krista i djelovanje Duha Svetoga. U osmom stoljeću papa Grgur III. premjestio je taj blagdan na prvi studenoga, kad su Kelti imali Novu godinu. Završava ljetno vrijeme i vrijeme ploda. Započinje vrijeme mraza, umiranja i vlasti mračnih sila. Kelti su vjerovali da se duše pokojnih pojavljuju toga dana za zemlji. Druidi su častili kneza smrti »Samhaina« (Saween) i prinosili mu žrtve. Kršćani su htjeli donijeti evanđeoske poglede u taj poganski svijet shvaćanja. Zato je papa Grgur IV. 835. godine uveo zapovjedni blagdan Svih svetih za cijelu Crkvu u kojem imamo svečanost života, a ne izmišljeni svijet duhova i vještica.
Život je dar svetosti, onoga koji je jedini svet u potpunom smislu, a to je svemogući Bog. Može se reći da život nije nešto, nego »netko«, a to je svaki čovjek kao osoba. Čovjeku je život darovan od Boga. Bog je ta vrhunska svetost iz koje proizlazi svako dobro. Zato se čovjek divi Bogu klanjajući mu se. Na tom pravcu moguće je razumjeti Knjigu Otkrivenja, koja donosi izvještaj da golemo mnoštvo daje slavu i čast Bogu. Otkrivenje sv. Ivana govori o 144 000 opečaćenih. To je biblijski broj sastavljen od 12 puta 12 puta 1000. Znači da je to broj koji se ne može izbrojiti. To je golemo mnoštvo pred Božjim prijestoljem. Svi oni slave Boga. Učiteljstvo Crkve piše u »Svjetlu naroda«: »Gospodin Isus, božanski Učitelj i uzor svake savršenosti, svima je i pojedinim svojim učenicima kojega god položaja propovijedao svetost života, kojoj je On sam i početak i usavršitelj: ‘Budite dakle savršeni kako je savršen vaš nebeski Otac.’ Svima je poslao Duha Svetoga da ih iznutra potiče da Boga ljube svim srcem, svom dušom, svom pameću i svom snagom svojom, i da se međusobno ljube kako je Krist ljubio njih.« A Krist je ljubio sve i sebe predao za sve ljude. Vjernici čine jednu Kristovu zajednicu – Crkvu. Ona je zbor svetih jer ima zajedništvo u svetim stvarima, kao što su zajednička vjera u uskrsnuloga Krista, zajedništvo sakramenata, zajedništvo karizma i djela ljubavi. Ima i zajedništvo među svim osobama koje pripadaju Kristu. Zato je to blagdan slavlja svetosti i poziva svima nama.
Poziv svim ljudima: umrlima, živima i blaženima u nebu. Svi su pozvani u vječni život. U vjerovanju Crkve ispovijeda se: »Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih.« To »općinstvo svetih« označava tri stanja svete Crkve Kristove. »Općinstvo svetih« je trostruko: trpeći ljudi na zemlji, pokojni za koje se na zemlji ne zna dokle su stigli i proslavljeni u nebu. Svi su potrebiti Božjega smilovanja. U molitvi ljudi pomažu svojim pokojnima, pokojni mogu pomoći ljudima na zemlji, a sveti pomažu svima. Ali svi slave jednoga svemogućega Boga. Svi čine to zajedništvo svetih. Svjedoče vjeru, ufanje i ljubav. Po tim krjepostima vjere, ufanja i ljubavi ljudi postaju sretni ili blaženi. Osam sretnih ili blaženih ostvareni su životi po Božjoj dobroti i milosti. Prva četiri blaženstva: siromasi duhom, ožalošćeni, krotki i gladni i žedni govore u materijalnom vidu, a duhovna je crta u prednosti u odnosu prema Bogu. Okrenuli su materijalno siromaštvo u duhovnu korist. Druga četiri blaženstva: milosrdni, čista srca, mirotvorci i progonjeni smjeraju na ljudsku nutrinu, na srce. To ljudsko srce treba biti puno Božjega duha. Tad će postati sretno i blaženo. Isusovih je osam blaženstava poziv: dopustiti Duhu Božjemu da djeluje u životu. Sveti Pavao piše Kološanima: »Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost.« Svet čovjek prepušta se potpuno Bogu. I tad osjeća sreću i smisao svoga života. Bit će u toj svečanosti žetve plodova Božje svetosti i ljubavi, bit će sa svim svetima.
