PROROK DANIJEL IMA RJEŠENJE ZA »POSLJEDNJA VREMENA« Nada pomaže da se čovjek nosi s tjeskobom

Trideset i treća nedjelja kroz godinu (Dn 12, 1-3)

Foto: Shutterstock

Pred kraj liturgijske godine u nedjeljnim misnim čitanjima nalazi se prorok Danijel. Crkva želi razmišljati o svršetku ne samo godine, nego i vremena. Svaki svršetak neizbježno pobuđuje i tjeskobu. Danijel piše: »Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti.« Tjeskobu će pobijediti nada u spasenje.

Izraelci su bili šibani različitim nevoljama. Ne samo da su ih tlačili Egipćani dok su bili njihovi robovi, propatili su oni i u obećanoj zemlji. Različiti okupatori nametali su svoje zakone, pokušali im dotući vjeru. S druge su strane bili proroci koji su bodrili narod. Jedan od njih bio je i Danijel. Nakon što su Babilonci osvojili Jeruzalem izraelski narod završio je u babilonskom ropstvu. Među zarobljenima nalazio se mladi prorok Danijel. Iako je zbog svoje mudrosti bio savjetnik babilonskomu kralju, svoju vjeru nije odbacio. Ostao je vjeran jedinomu Bogu. No svaki čovjek koji promatra muku svojega naroda i sam je na kraju doživi. Trpljenje, zastrašivanje i kazne – sve je to utjecalo na Božjega proroka. Prorok Danijel zato snažno izjavljuje: »Bit će vrijeme tjeskobe.«

Tjeskoba je bila Danijelova stvarnost. Ona ulazi u skrivene pore čovjeka. Iako se uzdao u Božju pobjedu, tjeskoba nije nestajala iz njegova srca. Iako će se izraelski narod spasiti, ne će biti lišen tjeskobe. A što je tjeskoba? Osjećaj je to silnoga nespokojstva, kao što i samo značenje riječi opisuje: ona je skučeni prostor, nešto što žulja, trenutci koji čovjeka stežu i ne daju mu mira jer nastaje pritajeni strah.

I danas je tjeskoba ljudska stvarnost. Pastoralna konstitucija Drugoga vatikanskoga koncila započinje riječima: »Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena…« Uz svijetle trenutke radosti, tjeskoba ipak pronalazi put. Danijelove riječi ohrabruju. On se nije zaustavio na tjeskobi. Brzo je nastavio govoreći: »Tvoj će se narod spasiti.« Tjeskobnu čovjeku Danijel ulijeva nadu. Nada pomaže da se čovjek nosi s tjeskobom. Koje li radosti znati kako se nositi s tjeskobom! Dobro su koncilski otci prije šezdesetak godina ustanovili da je uz radost potrebna i nada koja će liječiti tjeskobu. Danijel je ponudio Izraelcima nadu, kršćanima nadu nudi Krist. Tjeskobe ne će izostati, ali radost je znati se kršćanski nositi s njom.

Ivan Zlatousti tumači Knjigu proroka Danijela u svojim govorima o Židovima. Pretrpjeli su neprijatelja i na kraju zadobili pomoć Božju. Patnje ih nisu mimoišle. Kaže: »Nakon što je iznio na vidjelo kaznu koju su Židovi podnijeli, nije tražio da ih to spasi. Jasno je rekao da još nisu platili kaznu koju su zaslužili za svoje grijehe, ali ni njihove patnje nisu otplatile dug prijestupa. Bog je dopustio zla kako bi ih očistio i pokazao tko je među njima izabran. Kada je Danijel u mnogim odlomcima ispričao kakva će zla neprijatelj nanijeti Egiptu i Palestini, prorok je ispričao promjenu sreće. Rekao je da će Židovi nakon svih nevolja dobiti pomoć samog anđela.«

Vrijeme tjeskobe je i kršćansko vrijeme. Kako kršćanin ne bi bio tjeskoban dok se oko njega nalaze ljudi koji guše vjerske slobode? Kako gajiti nadu ako je tjeskoba stalno prisutna? Danijel je znao odgovoriti. Tješio se riječima samoga Boga koji je najavio uskrsnuće od mrtvih. I kršćani imaju jasnu nadu koja pobjeđuje svaku tjeskobu. U Kristu je sve otvoreno, skučena tjeskoba ne može pobijediti. Kada bi samo više bilo pouzdanja u Isusove riječi evanđelja! Kada bi se kršćani više oslonili na Božja obećanja onima koji su prihvatili Kristov put! Kada bi nemoćni umjesto tjeskobe zbog zdravlja bili ispunjeni vjerom u molitvi s Bogom! Kada bi se ljudi više ispovijedali i na taj način uvijek bili spremni za susret s Bogom! Kada bi bilo više kajanja za grijehe, više obiteljskih iskrenosti i manje odgađanja pomirenja! Kada bi bilo više nade u sadašnjost, a ne u neku daleku nikad dohvatljivu budućnost! Većinu ljudskih tjeskoba može se vjerom pobijediti. Samo je malo potrebno. Umjesto žalosti i tjeskobe zbog kojekakve prošlosti ili budućnosti, probati živjeti u sadašnjosti s Bogom. Kršćaninu je sve to nadohvat ruke, kao što je bilo i proroku Danijelu. Njemu je bilo objavljeno u viđenjima, a kršćanima – u osobi Božjega Sina.

Gospodine, nemoj da tjeskoba upravlja našim životom. Zabrinutost nas ne će nikamo dovesti. Unesi u našu sadašnjost put nade u Tebe. Ojačaj nas za danas, za ovaj trenutak, za ovaj život, za stvarnost u kojoj prebivaš u vijeke vjekova. Amen.