Glas Koncila br. 12/2020.

INTERVJU: BELA NEMET
MONS. IVAN ŠAŠKO
Može li se netko zaraziti pričešćivanjem i posvećenom hostijom?
ANTONIJA LISIČAK HOĐA
KOMENTAR
ZAPAŽANJA
RIJEKA
Ima li u »prijestolnici kulture« mjesta za Crkvu i vjeru?
ZAGREB
Uz 18. godišnjicu smrti kardinala Kuharića
PROF. DR. ZORAN ZORIČIĆ
DOMOVINSKI RAT
QUERIDA AMAZONIA
Nadići sporna rješenja
REPORTAŽA IZ DUGOGA RATA

Naslovna fotografija novoga, 12. broja Glasa Koncila s nadnevkom od nedjelje 22. ožujka, prikazuje papu Franju kako pješice prolazi dio sablasno prazne ulice Via del Corso, žile kucavice središnjega dijela Rima koja u normalnim vremenima vrvi od prolaznika, na hodočasničkome putu iz rimske bazilike Svete Marije Velike gdje se je molio pred ikonom nazvanom Spas Puka Rimskoga u crkvicu sv. Marcela pape gdje se je molio pred čudotvornim raspelom koje je nošeno rimskim ulicama 1522. godine kako bi završila rimska »velika kuga«. Na samoj fotografiji ističe se tekst koji prenosi dio intervjua koji je Sveti Otac u srijedu 18. ožujka dao dnevniku »La Repubblica«. »Molio sam Gospodina da zaustavi epidemiju: Gospodine, zaustavi ju svojom rukom. Za to sam molio«, rekao je Sveti Otac.

Na naslovnici, a potom i na 3. stranici novoga broja Glasa Koncila, koji se je zatvarao u ozračju iščekivanja novih mjera vlade za suzbijanje epidemije koronavirusa u srijedu 18. ožujka, donose se pastirska pisma hrvatskih nadbiskupa (i metropolita), zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića te đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, kao i pismo koje su zajednički uputili biskupi Splitske metropolije, predvođeni splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem. Zajedno s pismima objavljena je i molitva sv. Roku, u kojemu tradicija Crkve prepoznaje zaštitniku kod velikih epidemija, koju je u svojemu pismu prenio zadarski nadbiskup mons. Puljić, a sličnu je molitvu preporučio i riječki nadbiskup mons. Devčić.

»Život u izvanrednom stanju« – naslov je komentara urednika Glasa Koncila mons. Ivana Miklenića koji razmišlja o suočavanju s koronavirusom. Podosta nijansirano i ne odričući se kritičkog mišljenja urednik analizira reakcije na, kako kaže, »izvanredno stanje kakvo u povijesti čovječanstva još nije bilo zabilježeno«. Kakva god bila razmišljanja o situaciji »za svakoga pojedinca, za svaku obitelj, ostaje velik izazov osmišljavanja osobnoga i zajedničkoga života i djelovanja« u izvanrednim prilikama. Vrijedi to i za crkveni život. »Život i djelovanje u prilikama izvanrednosti, koliko god to na prvi pogled izgledalo nevjerodostojno, zapravo ima iznimno mnogo pozitivnosti i neslućenih mogućnosti. Vjernici u takvim prilikama mogu iskusiti i izvansakramentalne oblike susretanja i prijateljevanja s Bogom«, piše među ostalim mons. Miklenić.

Suočavanje s koronavirusom i inače je tema br. jedan u novome broju Glasa Koncila. Tu svakako spadaju izvještaji o riječima i gestama pape Franje o kojima izvještava Glas Koncila, budući da je Italija bila prva zemlja koja se je na drastičan način suočila s epidemijom. A pomoćni zagrebački biskup dr. Ivan Šaško, inače liturgičar i nekoć dugogodišnji profesor liturgike, tumači sakrament euharistije, tj. sakramentalnost kruha, u teološkom prilogu kojemu je Glas Koncila dao izazovni naslov: »Može li se netko zaraziti pričešćivanjem i posvećenom hostijom?«

Pandemija koronavirusa povod je i susretu s psihijatrom dr. Zoranom Zoričićem. Prilog nosi naslov: »Vjernici mirnije i staloženije ulaze u bitku s epidemijom«.

Drugi dio Glasa Koncila, zahvaljujući i tome što donosi izvještaje i vijesti iz života Crkve, svojevrsni je podsjetnik na uobičajeni, redoviti crkveni i društveni život, onakav kakav je bio i onakav kakav će biti, možda još i bolji, pročišćen teškim iskustvima. Tako je gost redovitoga intervjua Bela Nemet, predsjednik Inovacijsko-poduzetničkoga centra iz Rijeke. »U Hrvatskoj ne inoviraju profesionalci, nego velikom većinom amateri«, sugovornikove su riječi koje su stavljene u naslov intervjua. »U Hrvatskoj 85 posto domaćih patenata posjeduju individualni inovatori, a u svijetu je odnos individualci – industrija upravo obrnut. To znači da u Hrvatskoj ne inoviraju profesionalci, nego velikom većinom amateri. Iako je to porazno, mnoge od tih »amaterskih« ideja mogle bi postati proizvod za domaće obrtnike kad bi se izumitelju pružila stručna i financijska potpora za razvoj i komercijalizaciju, tj. pretvaranje inovacijskoga u poduzetnički projekt. Ključni uvjet za to – kontakt između obrtnika, inovatora i eksperata za realizaciju projekta – nitko ne osigurava«, kaže među ostalim sugovornik.

Među izvještajima o životu Crkve u Hrvatskoj, prije nego je njegovu javnu pojavnost naprasno zaustavio koronavirus, ističu se izvještaji o misama u povodu 18. godišnjice smrti kardinala Franje Kuharića u Zagrebu i Požegi. Tu je i izvještaj u središnjem euharistijskom slavlju ovogodišnje korizmene akcije »Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini«. Slavlje je održano u Drinovcima, a predvodio ga je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić.

Posebnu pozornost privlači i izvještaj o simpoziju Teologije u Rijeci, na kojemu su se mogle čuti kritičke riječi na račun službenoga programa proslave Europske prijestolnice kulture. »Želimo Crkvu i vjeru uprisutniti u gradu i kulturi koja zanemaruje vjersku baštinu«, naslov je izvještaja preuzet iz pozdravnog govora riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića.

»Kako ostaviti što bolji osobni i zajednički trag u vlastitoj župi«, naslov je redovite reportaža koja u duhu vodi čitatelja u župu sv. Josipa u Dugome Ratu u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Crkveno joj je pjevanje život, vjera životni oslonac, a križ suputnik. Tako zbori, u redovitoj rubrici »Vjernici laici aktivni u crkvi«, profesorica klavira Antonija Lisičak Hođa, koja kao profesionalna glazbenica »tka glazbeni život« župe sv. Nikole u Donjoj Zelini u blizini Zagreba.

A nesvakidašnje je potresno svjedočanstvo Ani Galović koja se bavi istraživanjem istine o ubijenoj i nestaloj djeci na području Vukovara. »Najteže mi je kad obitelj spomene da ih nitko ne pita o njihovu djetetu«, naslov je priloga u rubrici »Ubijena djeca u Domovinskom ratu«. Gospođa Galović navodi neke od konkretnih slučajeva ubijene djece, a progovara i o manjkavosti ili izostanku procesa protiv počinitelja.