KAKO JE LJETNIKOVAC ROBIĆEVIH U IČIĆIMA POSTAO BOGOSLUŽNI PROSTOR? Župa kao slika Isusova groba i uskrsnuća

Snimio: I. Tašev | Danas je jedini sakralni objekt u župi kapela sv. Ivana od Boga, nekadašnja vila obitelji Robić, karakteristična po plavim griljama
Župnik je ponosan što je župa u Ičićima zbog životnih ispovijedi slika Isusova groba i uskrsnuća: grob gdje se umire pokopanomu grijehu te, zajedno s Isusom, uskrisava na novi život djece Božje

»Akvarelirana razglednica sa sjevernoga Primorja koja nas pokušava vratiti u prapočetke Isusova hoda po Galileji poganskoj uz riječi: ‘Obratite se i vjerujte evanđelju.’« To su prve riječi kojima nas je dočekao župnik Ičića o. Ivan Androić iz redovničke zajednice Misionara Presvetoga Srca Isusova koji je od rujna 2019. godine na čelu te župne zajednice, čiji se stanovnici pretežito bave turizmom i ugostiteljskim djelatnostima. Udaljeni tek kilometar i pol od Opatije, Ičići su se smjestili u Kvarnerskom zaljevu, u podnožju Učke. Osim što se iz njih pruža pogled na otoke Krk i Cres, Ičići su poznati i po marini i nautičkom turizmu, a kroz nju prolazi i obalno šetalište Lungomare.

Ni po čemu proslavljena

Uz Ičiće se u povijesti vežu mnoge priče i legende, pa tako i ona da su devet stoljeća prije Krista na obalama toga mjesta Liburni gradili brze brodove kojima su, navodno, plovili do sjeverne Afrike i Male Azije. A što se vjerskoga života tiče, nekada je u Ičićima bila bolnička kapelica, u krugu nekadašnje Pulmologije.

»Desna ruka« u logistici i molitvi
Župljanka Ljuba Kovačević u Ičiće je stigla iz Banje Luke prije 28 godina, a njezin župni angažman ovjenčan je i prošlogodišnjom zahvalnom medaljom sv. Vida na poticaj Opatijskoga dekanata. Ona se duži niz godina brine za uređenje kapelice sv. Ivana od Boga, ukrašavanje cvijećem te održavanje prostora i liturgijske odjeće. Župnikova je »desna ruka« u logističkim potrebama župe, ali i predmoliteljica u župnim pobožnostima. »Bez takvih laika župa bi otežano funkcionirala pa smo joj željeli i na izvanjski način dodatno zahvaliti i odati priznanje«, rekao je župnik Androić.

Danas je jedini sakralni objekt u župi kapela sv. Ivana od Boga, nekadašnja vila obitelji Robić, a o župi s naslovnikom sv. Josipa župnik Androić kaže: »Župa nema svoj ‘webshop’, čak ni folkloristički nedjeljni od 10 ili 20 posto, nije ni po čemu proslavljena, ljudi i dalje navrate izdaleka ne da potraže ili susretnu Isusa, nego da vide kuću Ive Robića. Iznimno, neki dođu i izdaleka – iz Istre, Zagreba, Osijeka – da nađu mir svojoj duši jer su od nekoga čuli da se tu može generalno ispovjediti; rijetki odu pomalo razočarani, mnogi skaču do neba od radosti. Jer svako je novo rođenje, pa i ono ‘odozgo’ – bolno, rez, prekid sa starim čovjekom. Ponosan sam što je ova župa slika Isusova groba i uskrsnuća: grob gdje se umire pokopanomu grijehu te, zajedno s Isusom, uskrisava na novi, uskrsnuli život djece Božje.«

Župi sv. Josipa prema popisu pripada 800 vjernika, mjesto većinom živne ljeti, a sada su mnoge kuće prazne pa tek mali broj vjernika dolazi na euharistijska slavlja. Prije dolaska o. Androića mise su se slavile tri puta u tjednu, a budući da je on sada rezidencijalni župnik, svake se večeri vjernici okupljaju na misu u 18 sati, a dolaze i vjernici iz Lovrana.

Obnovljene zajednice

Iako je veći dio njegova služenja u župi bio praćen epidemiološkim mjerama, to nije potpuno ugasilo pastoralne aktivnosti. »To je nova religioznost, već je dosadilo slušati o koroni, mi navješćujemo Pobjednika, radosnu vijest. I dok je bilo razdoblje bez misa s narodom, vjernicima u župi koji nisu mogli bez euharistije ponudio sam da se jave da im donesem svetu pričest na ulazu u kuću. Nisu se bojali prijaviti, ta mi smo prošli Afriku, malarije«, kaže župnik koji ima i bogato misionarsko iskustvo.

U župi se prije mise svakoga dana moli krunica, a svake četvrte subote u mjesecu jedan sat prije mise okuplja se Zajednica Božjega milosrđa, o čemu je više rekla predana župljanka Ljuba Kovačević: »Osjeća se duhovni pokret i impuls. Mnogi koji dolaze kažu da im je lijepo, da su nadahnuti, Božja se ljubav osjeća. Na susretima Zajednice Božjega milosrđa čitamo dnevnik Faustine Kowalske.« Govori i o klanjanjima karizmatskoga tipa četvrtkom poslije mise, uz molitve za ljudske potrebe. Svake prve i treće subote u mjesecu župnik održava duhovne obnove i seminare, a u svako doba mnogi u Ičiće dolaze na životne ispovijedi.

»Gdje god sam do sada djelovao, imao sam crkvu. Ovdje to nije tako, no to ne sprječava da pastoralno djelujemo, Isus može imati Crkvu i spašavati i pod smokvom. Nije nam skučeno, vjerni narod koji dolazi zahvalan je na svakom prostoru«, kaže župnik Androić.

Kako je ljetnikovac Robićevih postao bogoslužni prostor
I danas su Ičići poznati kao mjesto u kojem je živio nezaboravni »Mister Morgen«, šansonijer Ivo Robić, a na parceli uz more šezdesetih je izgradio u tom mjestu modernu vilu. S karakterističnim plavim griljama, ta je vila postala poznata i jer je bila motiv omota njegove singl ploče »Dugo toplo ljeto«. No posljednjih 18 godina ta je vila sjedište župe sv. Josipa u Ičićima i jedini sakralni objekt. Naime, budući da su Robićevi bili bez potomstva, pjevač Ivo tri je dana prije smrti 2000. godine na bolesničkoj postelji, svjestan svoga kraja, sastavio oporuke, a vilu i zemljište u Ičićima, vrijedne milijun tadašnjih njemačkih maraka, darovnim ugovorom ostavio Riječkoj nadbiskupiji. Zauzvrat su crkveni otci u vrtu vile u Ičićima trebali izgraditi manju kapelicu te Robićevoj supruzi Marti doživotno isplaćivati rentu. No to se nije ostvarilo jer Konzervatorski odjel nije dao odobrenje, a jedan od pročelnika na upit krši li se time volja Ive Robića odgovorio je da je posljednje želje često teško ispuniti. Stoga je kuća Ive i Marte Robić preuređena u kapelu sv. Ivana od Boga, uz minimalne intervencije u postojeću arhitekturu, pa je dnevni boravak vile pretvoren u prostor za crkvene obrede, a kat je postao župni stan. »U kući je, začudo, ostalo mnoštvo notnih i stihovnih zapisa pjevačevih pjesama koje je izvodio, te mnoga priznanja, zahvalnice i službena korespondencija«, kaže nam župnik o. Ivan Androić, koji ističe da je kapela sv. Ivana od Boga bila prva posvećena tomu svetcu u Hrvatskoj te 8. ožujka slave naslovnika kapele, koja je blagoslovljena 2003. godine.
Pokreću se stvari

Ipak se događaju pojedine promjene, ponajviše uz dobrovoljne ekipe vjernika iz bivše župe o. Androića – Vrbovsko i Viškovo. Od tamo vjernici dođu i do sada su pomogli u uređenju zarasloga vrta i okolne ukrasne mediteranske šumice te u čišćenju kuće, a usprkos koroni započeli su radovi na obnovi i prenamjeni garaže koja bi trebala postati dvorana. Među onima koji pomažu je i Roland Štefanac, koji napominje: »Ljubav nema granica, to je razlog zašto dolazim pomagati. Pokreću se stvari, uz dobru volju i dobroga voditelja. Složna smo ekipa, imamo znanje i iskustvo, a donaciju materijala koju dobijemo ne stignemo potrošiti.«

Starih uvjeta i okupljanja u prizemlju iznajmljene privatne kuće u Ulici Antona Dminaka 16, kao i prijašnjih župnika, sjeća se Franka Gržinić koja je u Ičićima 61 godinu. »Ljudi nisu baš povezani s Crkvom, možda je razlog u tome što nismo imali kapelicu ni crkvu i ljudi nemaju naviku dolaziti u crkvu. Ali pater nas dosta okuplja i drago mi je što mogu biti dio zajednice.«

U život župe uključena je i Vanja Gnjidić sudjelovanjem na misama, čitanjem i pjevanjem, kao i u radu pastoralnoga vijeća. »Mi smo mala župa i okupljanja su uvijek intimna. Ponekad se misa slavi na otvorenom, uz cvrkut ptica dok naš pater propovijeda. Imamo divnoga patera i jako ga svi volimo, a osobito moj sin Petar koji redovito osvaja nagrade za ministranta mjeseca, iako je jedini ministrant u župi«, uz smijeh govori Vanja Gnjidić, čija se obitelj bavi poljoprivredom, a budući da su im nasadi u okolici Dubrovnika, žive na relaciji Slano – Ičići. Tako kaže da biskupa Matu Uzinića trenutačno imaju za pastira i u Dubrovačkoj biskupiji i Riječkoj nadbiskupiji, iako su, otkako je sin lani krenuo u prvi razred Katoličke osnovne škole u Rijeci, češće na sjevernom Jadranu.

Moja duhovna djeca
Župnik redovnik misionar o. Ivan Androić nakon Kameruna, Konga, Austrije i Slovačke pastoralno služi u Riječkoj nadbiskupiji. Poznat je po održavanju seminara i životnih ispovijedi te kaže: »Dolaze i vjernici iz drugih župa – čuli su da se tu može, tko poželi, početi ispočetka, da se tu zlu nikada ne daje za pravo. Sve su to, na neki način, moja duhovna djeca, izvan etabliranoga administrativno-teritorijalnoga ustroja.«
Franka Gržinić: »Dok nije bila blagoslovljena kapela, mnogi su vjernici odlazili na mise u okolne župe – Opatiju, Lovran, Veprinac. No sada imamo svoju kapelu, a otkako je došao, p. Ivan počeo nas je više okupljati te sada u našu
Božje srce na zemlji

Uz župnika, a onda i župu Ičiće, vezana je i zajednica laika Misionara Srca Isusova, koju detaljnije predstavlja Vesna Mrša: »Naša je karizma biti Božje srce na zemlji. Pokušavamo našim programima razviti ovo područje koje je duhovno opustošeno, tako da je svaki vid duhovnosti dobrodošao. Uz molitvenu aktivnost i djelatno pomažemo župi u gradnji, čišćenju, posluživanju.« Među njima je i 80-godišnja Ema Štajduhar koja župniku vodi domaćinstvo zadnjih 20 godina, a svjedoči kako joj je nakon smrti supruga i sina o. Androić postao drugi sin te je »poseban pastir koji mnogima otvora oči prema Gospodinu«.

Župa sv. Josipa u Ičićima smještena je na Kvarneru ispod Učke, ima 800-tinjak stanovnika, a pretprošle su godine za blagoslov posjećene 54 obitelji. Iako je župa utemeljena na Blagovijest prije 51 godinu, još nema crkvu, nego se vjernici okupljaju u kući koja je prenamijenjena u kapelicu. Župa pripada Opatijskomu dekanatu Riječke nadbiskupije. U 2020. godini bila su dva krštenja, šest sprovoda, nijedan prvopričesnik, a tek jedan krizmanik. Rijetko se kada u župi parovi odluče za vjenčanje. Posljednje je bilo 2016. godine.

IZVORGlas Koncila br. 12/2021.
Prethodni članakTRAGOM KAPTOLSKOGA GRAFITA Je li koronavirus ateist?
Sljedeći članakALFA-GENERACIJA U NAZADOVANJU Društvene mreže i mali ekrani snažno mijenjaju djetinjstvo