VIRTUOZ U KUĆI »DA ŽIVOT IMAJU« Oboa koju Caritas ne može zaboraviti

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Tijekom šest godina rada Kuće za mlade »Da život imaju!« zagrebački Caritas pružio je smještaj za ukupno 159 studenata slabijega imovinskoga stanja. Na putu osamostaljenja i ostvarenja njihovih prava, potreba, snova i talenata našli su se mladić Ivan Baričević i njegova oboa, o kojima je nedavno pisao Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

Ivan je bio u Kući za mlade »Da život imaju!« od 2023. do proljeća 2025. godine kada se vratio u rodni Split. Potreba za smještajem pojavila se kada je uz studiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu dobio ponudu da, kao prepoznati talent, uskoči u zamjenu za svirača oboe u Zagrebačkoj filharmoniji. Bio je to poziv iz snova. Na žalost Studentski dom je zbog toga odmah morao napustiti i našao se u teškoj situaciji oko smještaja u Zagrebu. Tu se pojavio – Caritas.

Caritas je u objavi napisao da je svojim dolaskom unio posebnu ljepotu, kako zvukovima i melodijama koje su se u večernje sate širile kućom tako i svojom dobrom dušom, ugodnom i veselom naravlju. Obou je diplomirao s titulom magna cum laude (s velikom pohvalom) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. art. emeritusa Branka Mihanovića.

Najljepše razdoblje

Kao mladi debitant nastupio je 14. ožujka na koncertu Zagrebačke filharmonije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga, a u znak potpore na nastup su mu došli prijatelji, studenti i djelatnice Caritasa iz Kuće za mlade. »Koncert je bio veličanstven, a naš Ivan vrlo sretan, punoga srca jer su na koncert došli ‘njegovi’. Na izlazu iz dvorane slušatelji su mu prilazili po autogram«, prisjeća se Ljiljana Karlović, stručna suradnica u Kući za mlade. »Bio je poseban, očarao je slušatelje svojom izvedbom.« Posao u Zagrebačkoj filharmoniji ipak je bio samo kraća zamjena, pa se u ožujku ove godine vratio svojoj obitelji u Split, gdje je počeo raditi u Glazbenoj školi Josipa Hatzea.

Mladi je virtuoz ujedno bio član neokatekumenske zajednice u župi sv. Josipa na Trešnjevci. Rado je, kažu, govorio o vjeri i obitelji kao veliku osloncu u životu. Za boravak u Caritasovoj kući rekao je: »Ovo razdoblje bilo mi je najljepše u smislu smještaja i mogućnosti koje pruža, opremljenosti modernijim namještajem, slobodnim prostorijama u kojim sam mogao satima nesmetano vježbati instrument – što je od iznimne važnosti – ali naravno i sentimentalnom smislu, počevši od samoga Caritasova osoblja koje je puno suosjećanja i prihvaćanja, te stanara s kojima sam dijelio i veselje i radost i sve što se dijeli u jednom, može se reći, zajedničkom, toplom životu pod krovom jedne kuće«, prenio je Caritas Zagrebačke nadbiskupije.