NAGRADA, PRIJE ILI KASNIJE Ustrajati u molitvi

Foto: Shutterstock

Molitelj ne treba u molitvi očekivati da će dobiti jasne odgovore i shvatiti Boga, nego dopustiti Bogu da prođe kroz njegov život i srce, da mu dodirne dušu. Zato je puno važnije slušati Boga negoli mu govoriti. Treba znati zašutjeti i slušati njegovu riječ života: otvoriti neki odlomak iz Biblije, meditirati, razmatrati nad pročitanim tekstom, dopustiti da riječ Isusova progovori srcu; čitati Psalme, u kojima se nalazi izričaj svega onoga što se želi reći Bogu.

Onomu tko je tek započeo sa sličnim oblikom molitve vrijeme se može činiti dugo i kao da ne prolazi. No važno je ustrajati, svakoga dana, ne skraćujući vrijeme. Tko bude ustrajao uvidjet će da će, iz susreta u susret, njegova vjernost biti nagrađena, i primijetit će da, malo-pomalo, u njemu raste volja za molitvom, i ono što mu je u početku izgledalo nedostižno postajat će sve lakše i ljepše, do te mjere da će molitva postati radost.

Ustrajnost u molitvi prije ili kasnije biva nagrađena jer nema neuslišanih molitava ako se iskreno traži lice Božje i pred njega dolazi u istini svoga srca. Makar netko osjećao nemir u srcu, i umor i opterećenost u duši, ako ustraje, uvidjet će da vjerojatno ne će dobiti odgovore na svoja pitanja i dileme, ali pitanja će se razriješiti poput snijega koji se topi na suncu i u srce će ući veliki mir i sigurnost da Bog bdije na njim i njegovim životom.

Treba imati na umu da u čitavu tom molitvenom naporu i vježbanju ne će nedostajati poteškoća: pokatkad molitelj ne će uspjeti ušutkati žamor u sebi i oko sebe, ponekad će ga kopkati vlastita osjećajnost i svaki će se drugi čin činiti važnijim od molitvenoga stajanja pred Bogom koje će se činiti kao gubljenje vremena. Prije ili kasnije molitelj će osjetiti i napast Zloga, koji ga na svaki mogući način nastoji odvojiti od Gospodina te će ga nastojati udaljiti od molitve. Ne treba se bojati: ista i slična iskušenja iskusili su i svetci i svetice, a često i mnogo teža. Važno je samo ustrajati i izdržati u molitvi; ostati vjeran Gospodinu, imajući na umu da je Bog vjeran i da ne će dati nikada ni jednu kušnju a da ne da i put izlaza, odnosno ne će dopustiti kušnju a da ne da i snagu da ju se podnese i nadvlada.

U molitvenom vježbanju važno je biti svjestan Božje blizine. U tom smislu sv. Terezija Avilska podsjeća: »Ako govorite, mislite na to da je moguće razgovarati s Gospodinom koji prebiva u vašoj nutrini; ako slušate, mislite na to da trebate čuti Onoga koji je posve blizu i govori u vama« (PS 29, 8).

IZVORGlas Koncila br. 28/2018.
Prethodni članakLJETNI DVOBROJ PRILIKE Kako su političke vlasti zaobišle demokraciju i ustavni poredak
Sljedeći članakJANJA MIKULIĆ, PJESNIKINJA I VODITELJICA LAIČKOGA OGRANKA »ARGENTINSKE« REDOVNIČKE ZAJEDNICE »Još uvijek u ovom ružnom i lijepom svijetu pišem poeziju i ne odustajem«