| »I najvažnije, znaju li potencijalni donatori i zakonodavci za odredbe u Uneskovoj Konvenciji o zaštiti prava djeteta? Koja između ostaloga, obvezuje države i njihove institucije da »u prvom redu vode računa o interesima djeteta«, te da je pravo djeteta poznavati svoje roditelje i uživati njihovu skrb. Podsjećam da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije koja ima snagu zakona.« »Novi bi zakon mogao omogućiti provođenje tehnički mogućih, ali često etički nedopustivih postupaka, jer narušavaju dostojanstvo ljudskog bića - u skladu s dominantnom paradigmom naše civilizacije koja se temelji na 'diktaturi etičkog relativizma', političkoj trgovini, komercijalizaciji i iluziji o neograničenoj moći i dosegu znanosti.« |
Kako bi posvijestio neke aspekte umjetne oplodnje, Glas Koncila je sugovornicu pronašao u prof. dr. sc. Jasenki Markeljević. Osim što je profesorica interne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te pročelnica Zavoda za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju Klinike za unutrašnje bolesti u KBC-u Sestre milosrdnice, prof. Markeljević je članica Nacionalnoga bioetičkog povjerenstva MZRH-a te bivša članica Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju. Također je članica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva te njegova predstavnica u europskom i svjetskom udruženju liječnika katolika (FEAMC i FIAMC).
Tehnički moguće, etički često nedopustivo
Prema najavama novog ministra zdravstva, brzo valja očekivati zakonske promjene koje bi omogućile zamrzavanje zametaka za sve koji to žele, a do lipnja će biti pripremljen potpuno novi zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). Imate li neka točnija saznanja, ili barem pretpostavke, o čemu bi moglo biti riječi?
DR. MARKELJEVIĆ: Najave novog ministra zdravstva prof. dr. Rajka Ostojića o donošenju novog zakona bile su jasno formulirane u predizbornoj kampanji »Kukuriku koalicije«, s naglaskom na mogućnost zamrzavanja embrija. Ako postavljamo pitanje o ostalim odredbama koje će sadržavati novi zakon o MPO, možemo pretpostaviti da će biti u suglasju s njihovim tzv. »liberalnim svjetonazorom«. Dakle, novi bi zakon mogao omogućiti provođenje tehnički mogućih, ali često etički nedopustivih postupaka, jer narušavaju dostojanstvo ljudskog bića - u skladu s dominantnom paradigmom naše civilizacije koja se temelji na »diktaturi etičkog relativizma«, političkoj trgovini, komercijalizaciji i iluziji o neograničenoj moći i dosegu znanosti.
Ovdje se neizbježno postavlja niz pitanja: Koji motivi pokreću znanstvenike na znanstvena istraživanja, želja za spoznajom apsolutne istine, one istine koja je »referentna točka« susreta znanosti i religije, ili pak sebe vide u ulozi apsolutnog gospodara? Gdje je granica koja razdvaja dobrobit čovjeka od manipulacije s dostojanstvom ljudskog bića? Koliko se poštuju religijska, kulturna i biopolitička obilježja društva u planiranju i realizaciji znanstvenih istraživanja, ali i u primjeni znanstvenih spoznaja? Koliko smo svjesni tzv. »cost-benefit« načela (logike koja se vodi omjerom uloženih sredstava i rezultata) i utjecaja »lingvističkog inženjeringa« (preimenovanje pojmova u skladu s ideološkim ciljevima) na našu svakidašnjicu, znanost i poimanje etike?
Dopustimo li relativiziranje početka života, što slijedi? U jednome intervju ministar zdravstva (ili »zdravlja«) rekao je da je sadašnji zakon »rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeća« (on će vrijediti »za sve naše građane koji smatraju... da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice«), a budući će biti za »građane koji žele zakone i spoznaje 21. stoljeća«. To bi bili oni koji »smatraju da život počinje rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete«. Nije li ministar time dio građana implicitno proglasio nazadnjacima? Bi li se i ljudi iz medicinske struke, barem neki, mogli tako osjećati? DR. MARKELJEVIĆ: Ministar je relativizirao »početak života«, relativizirajući svoju savjest, struku, znanstvene spoznaje, europske i svjetske deklaracije i konvencije, kodeks liječničke etike i Ustav RH, jasno diskriminirajući većinu, posebno majke koje nose »živo dijete«, za razliku od onih koje nose »nešto neživo«. Možda nam indirektno najavljuje ukidanje odjela za zbrinjavanje rizičnih trudnoća i u sklopu štednje? Dopustimo li relativiziranje početka života, što slijedi? |
Hipokratova zakletva, savjest i zdrav razum
Radi informacije naših čitatelja, što podrazumijeva »zamrzavanje embrija«?
DR. MARKELJEVIĆ: Postupak MPO omogućuje između ostalog i zamrzavanje »viška« embrija koji se pod određenim uvjetima implantiraju u maternicu buduće biološke, pravne ili surogat majke, ali se, između ostalog, koriste u prediktivnoj dijagnostici, eksperimentima i postupcima liječenja s matičnim embrionalnim stanicama, ovisno o pravnoj regulativi. Dakle, omogućuje realizaciju ranije neostvarivih znanstvenih ideja koje otvaraju brojna pitanja o etičkim dimenzijama u metodologiji znanstvenih istraživanja, dijagnostičkim i terapijskim postupcima.
Zašto se to danas događa? Zato što danas znanost i medicina dolaze u iskušenje zanemarivanja sebi svojstvene etičke dimenzije, manipuliraju s definicijom početka i kraja života, eksperimentiraju s embrijima i fetusima, sudjeluju u prekidima trudnoće i eutanaziji. U tom kontekstu naglašavam da nas liječnike obvezuje Hipokratova zakletva, naša vlastita savjest i zdrav razum koji teži spoznaji istine i dostojanstva ljudskog bića od trenutka začeća do završetka života, jer je svim stadijima razvoja ljudskog bića svojstven genetski kontinuitet, autonomija i jedinstvenost.
Svjetonazor kreira zakone i povjerenstva
Postoji li »struka« - je li to onda medicinska struka, ili pak etičari po profesiji - koja bi mogla određivati sadržaj ovog i sličnih zakona, s obzirom na to da je očito kako je svjetonazorski čimbenik važan ako ne i presudan? Slično bi se pitanje moglo postaviti i s obzirom na razrješenje starih članova povjerenstva za MPO i imenovanje novih. Nije li realna opasnost da se u povjerenstva imenuje one osobe koje će podržavati određeni politički, a ne etički projekt?
DR. MARKELJEVIĆ: Ovdje se nameće ključno pitanje: Koliko je u RH danas značajna uloga države, struke, svjetonazora i zakonodavstva, a koliko pojedinaca u oblikovanju etičkih načela i moralnih norma medicinske profesije? Onih načela koja se temelje na povijesnom kontinuitetu antičko-kršćanske tradicije o zaštiti dostojanstva ljudskih bića. Poznato je da su temeljni standardi i etička načela medicinske profesije formulirani u Hipokratovoj zakletvi prije gotovo 2.500 godina i da su održali kontinuitet medicinske etike u duhu odgovornosti prema iskušenjima i rizicima u našoj profesiji. Ti su rizici i iskušenja osobito veliki danas, na početku 21. stoljeća. U takvim okolnostima, države svijeta, članice Uneska su g. 2002. donijele odluku temeljem koje su svrstale etiku među prvih pet prioritetnih područja djelovanja.
Ministar je, poštujući »svjetonazore« svoje koalicije i izborne baze, otvorio mogućnost donošenja novog zakona u skladu s poznatim predizbornim obećanjima. Naglašavam »svjetonazor«, jer je na prvom zasjedanju Sabora RH u novom sastavu premjer eksplicitno naglasio da je prethodno povjerenstvo za MPO, imenovano na 5 godina, čiji sam bila član, smijenjeno zbog drugačijeg »svjetonazora«, a ne zbog stručnosti ili propusta u radu. Dakle, u ovom slučaju, svjetonazor kreira zakone i imenuje članove povjerenstava koja će podržati formuliranje novih zakona.
Pravo na priziv savjesti ugraditi u ustave
Jedna je udruga građana, poznata po zagovaranju liberalnog zakona o umjetnoj oplodnji, izrazila nadu da će biti konzultirana pri izradi novoga zakona. Smije li se tome nadati, primjerice, i Hrvatsko katoličko liječničko društvo ili inicijativa »I ja sam bio embrij«, i mnoge druge slične organizacije civilnoga društva?
DR. MARKELJEVIĆ: Mislim da je realno očekivati da će se konzultirati sve civilne udruge u skladu s demokratskim principima, koje su zainteresirane za donošenje zakona, kao i da će nam u situaciji ozbiljne recesije i deficita proračuna biti transparentno prikazani financijski i zdravstveni aspekti postupaka MPO, poštujući prioritete. Nadam se da će status prioriteta dobiti i dostojanstvo nečije nerođene djece koja nemaju pravo na život - točnije 11.000 zamrznutih embrija u KB »Merkur«, Klinici za dijabetes »Vuk Vrhovac«, pronatalitetna politika, edukacija mladih te primjereni socioekonomski uvjeti za obiteljski život i odgoj djece.
Sudjelovali ste zajedno s Akademijom medicinskih znanosti u organizaciji tribine »Savjest i priziv savjesti - perspektive u EU-u« u studenom 2011. Je li medicinski potpomognuta oplodnja, osobito liberalizirana, područje na kojem ima elemenata da se netko opravdano pozove na to pravo?
DR. MARKELJEVIĆ: Pravo na prigovor savjesti sastavni je dio slobode mišljenja, jednog od osnovnih proklamiranih ljudskih prava, koje je priznato na međunarodnoj razini a u praksi se ostvaruje u većini država svijeta. Na postavljeno pitanje odgovorit ću rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe »Pravo na prigovor savjesti u legalnoj medicinskoj skrbi« iz 2010. godine, koja u st. 1. kaže da »niti jedna fizička ili pravna osoba neće biti podvrgnuta prisili, neće se držati odgovornom, niti će je se na bilo koji način diskriminirati ukoliko odbije izvršiti, osigurati prostorije za izvršavanje, pomoći izvršavanju ili se sama podvrgnuti abortusu, izvršiti pobačaj ili eutanaziju, ili bilo koji drugi čin koji bi iz bilo kojeg razloga za posljedicu imao smrt ljudskog fetusa ili embrija«. U tom kontekstu najsigurnije jamstvo za zaštitu prava na priziv savjesti bilo bi ugraditi ga u ustavni zakon svake države kako osobe koje se na nj pozivaju ne bi doživjele posljedice na svoj status u instituciji u kojoj su zaposlene ako odbiju sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima, dijagnostičkim i terapijskim postupcima i zahvatima koji nisu u skladu s njihovom savjesti.
Nema pravne definicije da život počinje rođenjem
Spomenuli ste rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Postoje i neke sudske odluke na europskoj razini koje upućuju u najmanju ruku da Europa nije tako sigurna u rastezljiva tumačenja o početku ljudskoga života...
DR. MARKELJEVIĆ: Značajni preokret u pravom poimanju početka života potaknula je nedavna odluka Suda pravde EU-a u Luxembourgu donesena u listopadu 2011. godine u slučaju Greenpeacea protiv jednoga njemačkog istraživača. Sud je prihvatio stajalište Greenpecea prema kojemu ljudski život počinje u trenutku oplodnje jajne stanice sa spermijem, dakle u trenutku začeća, i zabranjuje patentiranje onih istraživanja koja uključuju uništavanje ljudskih embrija. Sud pravde EU-a štiti primjenu čl. 6. Direktive 98/44/EC, koja pravno veže sve države članice EU-a, dakle uskoro i Hrvatsku. Naglašavam da niti jedan nacionalni ustav niti međunarodne konvencije ne definiraju da ljudski život počinje rođenjem djeteta.
Također bih istaknula odluku Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu od početka studenoga 2011. godine, u slučaju tužbe protiv Austrije koja ne dopušta MPO uz pomoć doniranih spolnih stanica. Sud je utvrdio, poštujući razlike u zakonskim odredbama pojedinih država, da austrijsko zakonodavstvo spomenutom zabranom ne krši europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, istaknuvši da Austrija daje prioritet dobrobiti djeteta, tj. pravu djeteta da zna tko su mu biološki roditelji.
Današnji je čovjek ipak otvoren istini
Sve je vidljivije da etički relativizam stvara apsurdne situacije, da zapravo između ostaloga razbija čovjekovu društvenu dimenziju. Temelj na kojemu Katolička Crkva, kad je riječ o bioetičkim pitanjima a time i o umjetnoj oplodnji, gradi svoj nauk je jasan: Postoji u čovjeku nešto sveto, nešto što nije u ovlasti nijednog ljudskog zakona jer dolazi izravno od Stvoritelja. Pritom se prije svega poziva na zdrav ljudski razum, a u objavi pronalazi potvrdu. No u šumi glasova, u medijskim kampanjama koje su sklone paušalnim podjelama na »konzervativno-natražnjačko« i »napredno«, razumski argumenti inače teško dolaze do šire publike. S druge strane, glas javnosti je presudan jer politika uglavnom reagira na kategorije kao što su javno mnijenje, porast/pad popularnosti, dobivanje/gubljenje političkih poena. Smatrate li da se čini dovoljno na informiranju ljudi o tome što se krije iza »lingvističkog inženjeringa« i na njihovu odgoju za autentične vrijednosti?
DR. MARKELJEVIĆ: Kao što sam ranije naglasila, danas smo suočeni s dominacijom etičkog relativizma, s krizom svjetskih razmjera - moralnom, duhovnom i intelektualnom; krizom sustava vrijednosti koja se reflektira na sve vidove našeg postojanja, na našu svijest o dostojanstvu ljudskog bića u najosjetljivijim razdobljima života, prednatalnom i postnatalnom, tijekom bolesti, u starosti i nemoći. Dubinu krize aktivno podupiru snažni kulturni, ekonomski i politički čimbenici koji, štiteći svoj interes temeljen na materijalističkom sustavu vrijednosti, prepoznaju »krhkost« ekonomskog i društvenog sustava, ali zanemaruju »krhkost« ljudskog bića i svetu vrijednost života. Kako približiti pojedincu »autentičnu istinu« o našem postojanju? To je moguće kako na individualnoj razini tako i na razini društvenih institucija, promicanjem znanja i ideja koje su autentični izričaj istine u našoj svijesti i savjesti. Unatoč krizi u društvu, današnji je čovjek - jer je to upisano u ljudsku savjest kao takvu - otvoren istini, dobroti, plemenitosti, ljepoti, ljubavi i životu. Jedan od pokazatelja te senzibilnosti jest, primjerice, poticanje volonterstva.
Istaknula bih da je Europski parlament proglasio godinu 2011. godinom volonterstva i pokrenuo projekte koji podupiru brigu o nezaštićenima i nemoćnima. U organizaciji Europskog parlamenta i FEAMC-a, udruge liječnika katolika u Europi, održan je simpozij, na kojemu sam bila pozvani moderator, o temi »Osjetljivost ili neosjetljivost na krhkost ljudskog bića u suvremenom europskom društvu« (Bruxelles, 21. studenoga 2011). Organizatori i sudionici simpozija prepoznali su ključni problem naše civilizacije: krizu istinskih vrijednosti u društvu koje odražava stanje svijesti ljudi. Oblikovanje svijesti ljudi u duhu autentičnog izričaja istine u etičkim i moralnim stavovima naše civilizacije utječe izravno na oblikovanje sustava vrijednosti koji štiti u svim aspektima postojanja dostojanstvo ljudskog bića.
Postaju li istraživački laboratoriji krematoriji? Doniranje, tj. darivanje sugerira nešto lijepo, humano, pozitivno. No što se sve krije iza sintagme »doniranje jajnih stanica i sperme«? DR. MARKELJEVIĆ: Doniranje jajne stanice i sperme bilo je moguće i prema dosadašnjem zakonu, uz određene uvjete koji su nepotpuno definirali etički, pravni i zdravstveni aspekt takvog postupka. Naime, »doniranje« spolnih stanica otvara vrlo ozbiljna praktična, zdravstvena, etička i pravna pitanja. Znaju li odgovore potencijalni donatori, ostali sudionici u postupcima MPO-a, ali i društvo u cjelini, posebno zakonodavac? Jesu li potrebna testiranja spolnih stanica donatora na potencijalne genetske poremećaje kao u slučajevima preimplantacijskih i prediktivnih testiranja embrija? Provodi li se u donatora analizira DNK radi sigurne identifikacije biološkog roditelja? Jesu li donatori svjesni da se, u jednom trenutku u životu, mogu pitati gdje su njihova djeca, ako ne prije, onda možda u situaciji kada se za liječenje maligne bolesti traži srodni davatelj koštane srži, koji možda postoji negdje na svijetu, odnosno posjeduje gene jednog ili oba roditelja, donatora spolnih stanica ili embrija - ali je nedostupan? Pretpostavljaju li predlagatelji eventualne zakonske regulative koje bi obvezivale na tajnost podataka, situaciju u kojoj bi bio moguć incest? I najvažnije, znaju li potencijalni donatori i zakonodavci za odredbe u Uneskovoj Konvenciji o zaštiti prava djeteta? Koja, između ostaloga, obvezuje države i njihove institucije da »u prvom redu vode računa o interesima djeteta«, te da je pravo djeteta poznavati svoje roditelje i uživati njihovu skrb. Podsjećam da je Republika Hrvatska potpisnica konvencije koja ima snagu zakona. Navedene etičke dileme potaknule su zanimljivu diskusiju i dale odgovore na »7. svjetskom sastanku nacionalnih etičkih povjerenstava« održanom u Parizu u organizaciji Uneska 2008. godine, gdje sam bila pozvana u svojstvu predstavnika Nacionalnoga bioetičkog povjerenstva Ministarstva zdravstva RH. Osobito impresivan i humanistički nadahnut govor o etičkim aspektima u znanosti i medicini održali su francuska ministrica zdravstva Roselyne Bahleota-Narquin i član francuskoga parlamenta prof. Bernard Debre, naglašavajući temeljne vrijednosti naše civilizacije i potrebu za zaštitom dostojanstva osobe tijekom cijeloga života. Kritizirali su »liberalne svjetonazore« uspoređujući ih s nacizmom, s obzirom na selekciju i uskraćivanje prava na život embrija, eutanaziju hendikepirane djece, nemoćnih, neizlječivo bolesnih i starijih osoba, naglašavajući opasnost od nove eugenike. Osvrnuli su se kritički na dominaciju materijalistički orijentirane kulture koja, između ostalog, ne poštuje dostojanstvo života, svjedoči ilegalnoj trgovini ljudima, ljudskim organima i embrijima svodeći ih na sirovinu za eksperimente koja se može prodati i kupiti, postavljajući provokativno pitanje postaju li znanstvenoistraživački laboratoriji krematoriji? |
