Tiskano izdanje Glasa Koncila

Glas Koncila 4 (1962) | 29.1.2012.
Izdvojeno

Vladimir Horvat
Ususret proslave spomendana bl. Alojzija Stepinca
Kako je nadbiskup Stepinac spašavao Židove

Na Stepinčeve propovijedi hrvatske vlasti se uglavnom nisu usudile reagirati | GK

Na Stepinčeve propovijedi hrvatske vlasti se uglavnom nisu usudile reagirati | GK

Premda osobno nije dobio naziv »pravednika među narodima«, nadbiskup Stepinac je svojim stavom iznošenim u propovijedima i svojim djelovanjem poticao Hrvate i bio uzorom, pa je puno djece i odraslih našlo ruku pomoćnicu. Mnogi su u Hrvatskoj osigurali pribježište i spašavali proganjane Židove. Stoga ne čudi da je u Hrvatskoj titulu »pravednika« dobilo 156-170 Hrvata. Prema broju stanovnika, Hrvatska ima najveći postotak broja »pravednika među narodima«.
Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac svojim odlučnim propovijedima i djelovanjem štitio je sve kojima su nacionalna, vjerska i ljudska prava bila ugrožena, a pomagao je svima potrebnima koliko je samo mogao. Donosimo stanoviti uvid o raznolikoj Stepinčevoj brizi za odrasle Židove i djecu, i to službeno i javno putem osnovanog Odbora i raznih dopisa, a zatim privatno i konspirativno, što je bilo jedio moguće pod totalitarizmom.

Čim je Hitler došao na vlast, počeli su progoni Židova. Kad je 1935. donesen Nürnberški zakon, progoni su postali još gori. Židovi iz cijele ugrožene Njemačke, Austrije i Europe bježali su prema Beču i zatim bi s dopuštenjem privremenog ulaska vlade Kraljevine Jugoslavije vlakom dolazili u Zagreb jer je bio najbliži glavni grad, prijatelj Židova. U Zagrebu bi krenuli prema katedrali i ušli u Nadbiskupski dvor. Bili su sigurni da će biti prihvaćeni i dobiti pomoć da se spase od nacističkog zla. Kako je njihov broj rastao, postalo je jasno i nadbiskupu i njegovim suradnicima, da se dalje ne može na taj način djelovati. Zato je 31. prosinca 1938. nadbiskup službeno osnovao Komitet za pomoć židovskim izbjeglicama (ili prognanicima). Smjestio ga je u zgradi župnog ureda sv. Marije - Dolac, na adresi Kaptol 3. Glavna djelatnica bila je tajnica prof. Terezija Škringer.

Ona je popisivala sve koji su dolazili kao židovski izbjeglice i davala im određenu novčanu pomoć i privremeni smještaj, a prema mogućnostima pribavljani su i papiri za put u slobodni svijet. Taj komitet radio je sve do dana dolaska nacista u Zagreb. Tada je nadbiskup naredio da se uništi sva ta arhivska građa, tj. popisi od nekoliko desetina tisuća imena Židova koji su tražili pomoć, da ne dođu u ruke nacistima. Franjo Šeper je tada bio nadbiskupski tajnik i on tvrdi da je sve te dokumente u župnom uredu spalio. Nacisti su znali da je Terezija Škringer bila glavna djelatnica u brizi za Židove, pa su je uhitili 15. travnja 1941. Odvedena je i zatvorena u Grazu i Beču gdje je osuđena na smrt zato što je pomagala Židovima. Na razne intervencije nadbiskupa Stepinca, bila je puštena na slobodu tek 1. rujna 1941.

Dopisi za spas židovske djece

Nadbiskup Stepinac na razne je načine spašavao židovsku djecu. Jedan je način bio da je slao službene dopise raznim ustanovama. Tako je 9. siječnja 1941. pisao u Rim kardinalu Maglioneu da intervenira za 200 židovske djece. Pismo glasi: »U Zagrebu oko 200 židovske djece, ponajviše bez roditelja, u dobi od 7 do 17 godina, zbog protusemitskih zakona provodi bijedan život. Židovska zajednica u Zagrebu htjela bi, dozvolom talijanske vlade, te dječake poslati u Firencu ili u koje drugo mjesto u Italiji gdje bi mogli, na trošak tamošnje židovske zajednice, polaziti školu ili se posvetiti fizičkom poslu.

Potpisani je iznio čitavu stvar talijanskom ministru u Zagrebu, koji je rekao da ovu stvar treba prosuđivati više kao dobrotvornu nego političku. Isti ministar smatra da bi posredovanje Svete Stolice moglo biti uspješno. Radi toga molim Tvoju prečasnu Uzoritost da bi posredovala kod talijanske vlasti da izda gore spomenutu dozvolu, i to što prije, jer otezanje je opasno.«

Nažalost, to posredovanje nadbiskupa Stepinca nije bilo uspješno, ali su mnoga druga urodila plodom.

S. Berhmana spasila bečku židovsku djevojčicu

Kad su javna zalaganja i službeni dopisi bili nemogući, nadbiskup je morao raditi na drugi način, potajno, u konspiraciji s diskretnim suradnicima. O tome nema nikakvih pisanih dokumenata, ali se mogu pronaći nepisani tragovi, jer postoje neočekivane činjenice i slučajne fotografije, te iznenađujući svjedoci i usputna svjedočanstva.

Zanimljiv je primjer časne sestre Berhmane Šimete. Ona je bila milosrdnica, slikarica i profesorica povijest umjetnosti koja je studirala 1934. i 1935. u Beču. Kao Stepinčeva suradnica, spašavala je židovske djevojčice. Premda o tome ne nalazimo ništa u dokumentaciji, pronašli smo siguran trag o spašavanju jedne djevojčice. Nazovimo je Ignota (Nepoznata), jer nismo pronašli nikakav njezin izvorni dokument, a tokom života imala je nekoliko imena. Nakon svega istraživanja zaključujemo da je rođena u uglednoj bečkoj židovskoj obitelji koja je bila ugrožena, pa je rado prihvatila ponudu s. Berhmane da im spasi kćerku u Zagrebu.

Ignotu je najprije odvela u zagrebački samostan Sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici. Tamo je mogla polaziti sestarsku djevojačku školu. Zatim ju je povezala sa svojim rođacima u Virovitici. Očuvana je zajednička fotografija na ulazu u Maksimir. Ignota je u rezidenciji Družbe Isusove u Palmotićevoj ulici posjećivala o. Stjepana Šimetu, rođenog brata s. Berhmane. Župniku Gospe Lurdske, gdje je stanovala i prijavila se za vjenčanje, upućeno je pismo u kojemu biskup Salis-Seewis daje uputu da to dvoje zaručnika pošalje u Dubravu u župu koju vode kapucini, da ih tamo vjenčaju. Kod kapucina u arhivu je očuvano od toga vjenčanja samo pismo biskupa Salis-Seewisa. Iz svega je jasno da je biskup Salis-Seewis poznavao dotičnu Ignotu i znao sve pojedinosti da se kao židovska djevojčica spasila u Zagrebu. Zato je mogao dopustiti vjenčanje bez dokumenata, što je inače protiv crkvenih propisa. U tom braku rodile su se dvije kćeri od kojih jedna živi u Zagrebu. Ona mi je povjerila da od svoje majke nikada nije doznala pojedinosti o njezinom životu, jer su joj nacisti i komunisti utjerali strah u kosti. Npr. zbog veze s nekim crkvenim osobama kao srednjoškolka morala je po školskim hodnicima nositi natpis: »Ja sam klerofašist«. Zbog raznih neprilikama ona se stalno osjećala ugroženom i stoga se čitav život bojala iznositi istinu o sebi. Kći je poslije od drugih doznala čak i to da je njezina majka znala njemački. Neke židovske molitve i običaje koje je majka prakticirala tek su drugi poslije kćeri protumačili da to znači da je bila iz vrlo religiozne i ugledne židovske obitelji.

Spašavanje židovskih obitelji

Dragutin Jesih je jedan od spasitelja Židova. On je kao dječak iz Zagreba otišao u Sjedinjene Američke Države i tamo se školovao. Ondje je zaređen za svećenika 16. ožujka 1918. Tamo je u Americi radio za hrvatske vjernike i pastoralno i pisao u časopisima i okupljao ih. Godine 1930. vratio se u Hrvatsku gdje je imao još dva brata svećenika. Pavao je bio zagrebački prebendar i vodio je Katoličku akciju, a poslije preokreta 1945. djelovao je u Rimu na Radio Vatikanu i napisao prvi Stepinčev životopis »Crvena ruža na oltaru«. Drugi brat bio je Ljudevit, dugogodišnji župnik u Belcu. Treći brat, Dragutin, nakon povratka iz Amerike bio je upravitelj na nekoliko župa. Kad je postao župnik u Ščitarjevu, skrivao je u podrumu židovske obitelji koje mu je nadbiskup Stepinac slao. Župniku Jesihu došla je i obitelj Miroslava i Erne Fuchs. Njihov sin Milivoj imao je 1941. devet godina i polazio je židovsku školu u Palmotićevoj 18. Nakon nekog vremena provedenog kod župnika, nadbiskup Stepinac pribavio im je dokumente na prezime Radičević. Milivoj je s roditeljima preživio rat i 1949. otišli su u Izrael. Tamo je promijenio ime Milivoj u Dan i prezime u Baram. U izraelskoj policiji stekao je čin brigadnog generala. Godine 2007. postao je počasni konzul Republike Hrvatske u Izraelu. Hrvatsku redovito posjećuje i uvijek ode u Ščitarjevo na groblje da oda počast svome spasitelju, svećeniku Dragutinu Jesihu. Na inicijativu Dana Barama svećenik Dragutin Jesih 1992. proglašen je »pravednikom među narodima«.

Stepinac kao nadbiskup bio je na čelu Crkve u Hrvata, i svojim je propovijedima odlučno osuđivao progone Židova, Srba i Cigana, i mnoge je Židove spasio. Stoga su mnogi od njih, naročito Amiel Shomrony, nekadašnji tajnik Velikog rabina zagrebačkog, tražili od Jad Vašema da ga proglasi »pravednikom«. Premda osobno nije dobio naziv »pravednika«, nadbiskup je svojim stavom iznošenim u propovijedima i svojim djelovanjem poticao Hrvate i bio uzorom, pa je puno djece i odraslih našlo ruku pomoćnicu. Mnogi su u Hrvatskoj osigurali pribježište i spašavali proganjane Židove. Stoga ne čudi da je u Hrvatskoj titulu »pravednika među narodima« dobilo 156-170 Hrvata. Prema broju stanovnika, Hrvatska ima najveći postotak broja »pravednika među narodima«, premda neki lobiji nastoje spriječiti njihovo imenovanje.

Mirjam Steiner Aviezer u svojoj knjizi »Hrvatski pravednici« govori samo o 102 hrvatska »pravednika«, tako da je barem trećina njih izostavljena. Objektivno gledano, to je i velika šteta i nepravda.

Na Stepinčeve propovijedi hrvatske vlasti se uglavnom nisu usudile reagirati. No jedan je njemački časnik primijetio da u Njemačkoj biskup koji bi ovako otvoreno napadao ateističko-nacistički sustav i progone, ne bi živ sišao s propovjedaonice. Stepinčeve su propovjedi imale velik odjek u domovini jer su sve bile objavljivane barem u katoličkom tisku. U svijetu ih je prenosio Radio London na poticaj izbjegličke vlade. Na francuski ih je prevodio Francuski konzulat, a osim toga širili su ih i članovi francuskog pokreta otpora. Dok su kod nas išli »u šumu«, u Francuskoj su ustanici išli u »maqui«, tj. šikaru. Pokret otpora bio je jak ali su ipak prvi oružani ustanak protiv njemačkih nacista podigli Hrvati u njemačkim jedinicama u Villfranche de Rouergue. Tada je tamo bio kapelan François Marti koji je naše pale vojnike i pokopao. Stepinčeve propovjedi u zemlji prepisivale su se i čitale čak i u partizanskim redovima u koje su bili infiltrirani komunisti.

Neopravdani prigovori nadbiskupu Stepincu

Stepinca su napadali što se toliko brine o Židovima i spašava ih kao da ispod biskupske halje nosi Davidovu zvijezdu. Napadali su ga i da traži novac za spašavanje Židova. No novac koji je bio zamoljen a trebao je poslužiti osobi koja je spašavala, jer iako je radila humano i dobro djelo, radila je protiv postojećih zakona. Osobe koje su pomagale i spašavale izlagale su se opasnosti da izgube posao i da budu osuđene na zatvor. U tom je slučaju taj zamoljeni novac bio nužno potreban za preživljavanje njima i njihovim obiteljima.

O puno toga se može čitati i u knjizi Esther Gitman »When courage Prevailed«. Cijelo jedno poglavlje pod naslovom »Zagrebački nadbiskup Stepinac suprotstavlja se antisemitizmu i totalitarizmu, 1941-1945« posvećeno je nadbiskupu Stepincu.

Nadbiskup Stepinac bio je neumoran, zauzimao se, spašavao, molio i uglavnom uspijevao. Znalo se da je beskompromisan. No, bilo je i situacija kad je uspjeh izostao. A zahvale i posebno nove molbe stizale su i stizale. Posebno su dirljive pojedinačne ljudske sudbine koje tako plastično iznosi Esther Gitman. Bernard Gruner, glavni kantor Židovske zajednice u Zagrebu, odveden je u Savsku ulicu, glavni gradski centar za pritvor. Kratko nakon što je Stepinac saznao, kantor Gruner je bio pušten iz pritvora. Preživio je rat.

Židovska djeca spašena u Nonantoli

Danko Shtockhammer je već u dobi od osam godina iskusio život u dva koncentracijska logora. Bio je krhak, pa ga Olga Rajšek Neumann njegovala u svom stanu u Zagrebu, ali ju je prijavila susjeda. Danko se 12. travnja 1943. našao u pritvoru u Centru u Savskoj ulici. Sva zdvojna Olga je potrčala župniku u tom dijelu grada. On ju je umirio rekavši da će im nadbiskup zasigurno pomoći. Tako je i bilo i dječak je smješten u Katoličko sirotište do kraja rata. Olgu Rajšek-Neumann Jad Vašem proglasio je »pravednikom među narodima« 14. siječnja 2003. Tom prigodom nadbiskup Stepinac koji je zapravo spasio dječaka nije bio ni spomenut.

Kad se saznalo da će biti nova opća racija Židova 1943, nadbiskup Stepinac je Velikom rabinu Freibergeru i njegovoj užoj i široj obitelji ponudio utočište u nadbiskupskom dvoru. No rabin je želio dijeliti sudbinu svog stada. Zamolio je ipak nadbiskupa da spasi knjižnicu Židovske zajednice. Nadbiskup ju je dao preseliti u nadbiskupiju, a odmah nakon rata vraćena je vlasniku.

U dva navrata 1990. i ranih 2000. šezdesetak preživjelih Židova koji je Stepinac spasio poslali su Jad Vašemu pisani zahtjev da se dr. Alojzija Stepinca prizna »pravednikom među narodima«. To je odbijeno uz obrazloženje da pri njihovom spašavanju nadbiskup nije ugrozio svoj život i da je mogao učiniti i više za Židove. No, zaključuje Esther Gitman, to je manje važno od priznanja onih koji je spasio i koji su, zahvaljujući njemu, preživjeli.

Zanimljiv je slučaj o spašavanju djece u talijanskom gradu Nonantoli. Autorica je pronašla i objavljuje četiri dokumenta razne provenijencije ali ni jedan sa crkvene strane. Budući da je akcija spašavanja završila u katoličkoj župi i u samostanu kod časnih sestara u Villa Emma, autorica postavlja opravdano pitanje: Kako to da nema ni jedan crkveni dokument o spašavanju te velike grupe od 72 djece. Očito je da je i crkvena strana djelovala, ali diskretno i konspirativno. Vjerojatno je i tu glavi inspirator bio naš blaženi nadbiskup Alojzije Stepinac, pa se ni njega ni njegove konspirativne suradnike nigdje nije smjelo spomenuti.

Arhiva


Glas Koncila 29.01.2012. | Izdavački projekt o dokumentima institucija pobunjenih Srba u RH
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata - javna znanstvena ustanova-specijalizirani arhiv utemeljen sa zadaćom prikupljanja, sređivanja, čuvanja te stručnoga i znanstvenoga istraživanja i publiciranja gradiva iz Domovinskog rata - od svoga je osnutka 2005. godine golemu pozornost posvetio izdavačkoj djelatnosti. Dosada je Centar objavio više od trideset knjiga utemeljenih na relevantnim činjenicama i izvornim dokumentima, a među njima je i deset zbornika objavljenih u nizu...
Glas Koncila 29.01.2012. | Ususret Dana života - u obitelji Ivančice Banković Mandić i Dane Mandića
Sedmeročlana obitelj Mandić po svemu je, osim po broju djece, tipična hrvatska obitelj. Supružnici Ivančica Banković Mandić i Dane Mandić doseljenici su u Zagreb, kupili su stan u Borovju i auto na kredit pa grcaju u ratama »švicaraca« koje su nakon »graje« zbog rasta tečaja i dalje strašno visoke. Zaposleni su, ali nemaju previsoke plaće pa jedva spajaju kraj s krajem. Ne mogu računati na preveliku roditeljsku pomoć jer su oboje porijeklom iz Ivanić Grada gdje im roditelji i braća žive i...
Glas Koncila 29.01.2012. | Aktualni osvrt
Što se tiče djelovanja protiv svećenika zlostavljača, postoje dvije mogućnosti: suspenzija i laicizacija. Suspenziju može provesti mjesni biskup i ona odmah stupa na snagu, dok je laicizacija načelno dugotrajni postupak koji uključuje Rim. Ne postoji veza između dužine trajanja procesa laicizacije i svećeničke mogućnosti zlostavljanja. Bitno je da suspendirana osoba ne može obavljati nikakvu svećeničku funkciju i tom se mjerom može učinkovito spriječiti da zlostavljač nema više nikakva dodira...
Glas Koncila 29.01.2012. | BRUXELLES: Izjava ComECE-a o kompetitivnom socijalnom tržišnom gospodarstvu EU-a
Lisabosnki ugovor postavio si je cilj da Europska Unija bude »visoko kompetitivno socijalno tržišno gospodarstvo«. No da bi taj cilj postao stvarnost, »još mora biti popunjen životom«, stoji u predgovoru dokumenta koji je u četvrtak 12. siječnja objavila Komisija biskupskih konferencija Europske Unije (ComECE). Puni naslov dokumenta glasi: »Europska zajednica solidarnosti i odgovornosti. Izjava biskupa ComECE-a o kompetitivnom socijalnom tržišnom gospodarstvu kao cilju Ugovora EU-a«. Premda se u...
Glas Koncila 29.01.2012. | VATIKAN: Opća audijencija o Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana
»Svi ćemo biti preobraženi pobjedom Isusa Krista našega Gospodina«, geslo je ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Upravo je tom važnom ekumenskom događaju, koji se održavao od 18. do 25. Siječnja, katehezu 18. siječnja na općoj audijenciji u dvorani Pavla VI. posvetio papa Benedikt XVI. Zajednička priprema molitava Molitveni tjedan započeo je upravo toga dana, pa je Papa podsjetio da se molitva za jedinstvo kršćana održava svake godine više od sto godina. U tom razdoblju...



Događanja
Učitavam