U procesu pristupanja Europskoj Uniji pri usklađivanju zakona, dojam je, da ih se većinu prepiše od drugih zapadnoeuropskih zemalja pa se u pojedinim zakonima gube obilježja hrvatske kršćanske civilizacije. Političari, koji kao da se žele natjecati u unošenju liberalnih stavova, kao i minorne skupine, a može se reći i pojedinci zbog osobne frustriranosti, predlažu i guraju zakone neprimjerene hrvatskom društvu koje je u većini kršćansko, bilo katoličko, pravoslavno, evangeličko. O ulozi vjernika i katoličkih društava u hrvatskom društvu govori psihijatar dr. Ivan Čelić, tajnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (HKLD).
- U srpnju je donesen Zakon o medicinskoj oplodnji koji je izazvao veliku raspravu u javnosti. Koliko se slušala riječ stručnjaka i strukovnih društava, a koliko su odlučivali politika i stranačka poslušnost? Mnogi su nazivali zakon »katoličkim« smatrajući da iza pojedinih restrikcija stoji utjecaj Crkve na pojedine političare. Možete li ukratko prokomentirati taj zakon?
DR. IVAN ČELIĆ: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi imenovalo je radnu skupinu za izradu zakona u kojoj su sudjelovali stručnjaci iz područja medicine, prava i etike. S tog motrišta vjerujem da se uzimala u obzir riječ stručnjaka iz tih disciplina, no moram reći da je taj zakon i političkog karaktera. Znajući da postoje dihotomni stavovi o temi ljudskog života, moglo se očekivati da će oni koji poštuju »pravo na život« imati opoziciju u onima koji zastupaju »pravo na izbor«. Ono što iznenađuje i zabrinjava u hrvatskome parlamentu jest činjenica da i unutar političkih stranaka demokršćanskog svjetonazora samo pojedinci jasno iskazuju svoje jasno opredjeljenje za život odnosno za kulturu života. Ipak, čini mi se da je taj broj svakim danom sve veći, jer zastupnici počinju ozbiljno shvaćati važnost iznošenja stavova biračkog tijela koje ih je izabralo u Sabor. Nažalost, tijekom saborske rasprave bilo je i pojava da su pojedini socijaldemokratski zastupnici, zalažući se za potpunu liberalizaciju zakona, govorili o »kulturi života« koja za njih podrazumijeva pravo na pobačaj i uništavanje zametaka.
| »Ono što mene buni jest činjenica da predstavnici demokršćanskih stranaka, kako bi došli na vlast, koriste platformu i program demokršćanstva, a kad dođu na vlast, zastupaju liberalne stavove. Puno je primjerenije i korektnije onda biti članom liberalnih opcija i na taj način artikulirati svoja uvjerenja.« |
Mediji ignoriraju katoličke stavove
- Obnašate dužnost tajnika Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, a član ste i Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Na koji način je društvo bilo angažirano u raspravama o tom zakonu? Kako komentirate toliki ste stručnjaci okupljeni, a u javnosti se zapravo ne čujete? Zašto?
DR. ČELIĆ: S ponosom ističem kako Hrvatsko katoličko liječničko društvo broji više od 2.300 članova, od kojih su mnogi istaknuti sveučilišni profesori i medicinski eksperti u svojim specijalnostima. Oni svoju kršćansku vjeru prije svega svjedoče u predanom radu s pacijentima. Potrebna je veća zauzetost i aktivnost i u javnosti, no za neke starije kolege i dalje postoji strah od sjećanja na »iskustvo iz komunističkih vremena« pa nemaju hrabrosti istupati bojeći se posljedica. Premda postoji sustavno ignoriranje na mnogim razinama kad se radi o promicanju kršćanskih vrednota, i o nama ovisi koliko ćemo medijskog prostora dobiti. U nekoliko navrata bio sam svjedok da se pojedince stigmatizira zato što su članovi HKLD-a, kao da je to krimen. Sve nas to ne smije obeshrabriti, moramo poštovati različitosti, biti otvoreni prema svakome, ne nametati svoje stavove, ali s ponosom svjedočiti svoju vjeru i socijalni nauk Katoličke Crkve.
Vrijedi istaknuti da naše društvo u potpunosti slijedi moralni nauk Katoličke Crkve. No, uzimajući u obzir činjenicu da živimo u sekularnoj državi, naša glavna primjedba tijekom rasprave o zakonu o medicinskoj oplodnji odnosila se na heterolognu medicinsku oplodnju, tj. na postupak u kojem se koriste spolne stanice treće osobe (tzv. davatelja). Tražili smo zabranu heterologne oplodnje smatrajući da je ona u sukobu s Obiteljskim zakonom te Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Tribine koje je u četiri sveučilišna središta gdje djeluju medicinski fakulteti vodio prof. dr. Niko Zurak, član Papinske akademije za život, bile su iznimno dobro posjećene i konstruktivne, ali osim pojedinih mjesnih i crkvenih medija imali smo sustavnu blokadu na drugim razinama javnog informiranja.
Orkestrirano protiv »kulture života«
- Zašto se podmetalo da Crkva podržava taj zakon? Veliki medijski prostor davao se ginekolozima i embriolozima te samo liberalnim udrugama koji su iznosili isključivo »tehnološko-medicinski pristup«. Zar nije bilo i drugih stručnjaka koji su mogli govoriti o toj temi? Koliko se taj zakon kosi s Konvencijom o pravima djeteta, posebno kad je u pitanju spoznaja o očinstvu?
DR. ČELIĆ: Bilo je nevjerojatno slušati predstavnicu organizacije žena jedne političke stranke koja najavljuje kako će »Crkva u skorije vrijeme ublažiti gledanje na tu problematiku, zato što su i Bog i Crkva uvijek na strani života«. Crkva nikada nije intervenirala u područje medicinske znanosti kao takve, no uvijek će se zalagati za bezuvjetno poštivanje svakoga ljudskog bića u svim njegovim razvojnim stadijima. Nadam se da će se glas katoličkih laika sve više čuti u hrvatskome društvu, te će samo oni političari koji budu istinski, a ne deklarativni katolici, moći očekivati glas od još uvijek šutljive većine. Rekao bih da je taj zakon poslužio kao poligon za orkestrirane napade protiv zagovornika istinske »kulture života«, o kojoj je toliko puta govorio Ivan Pavao II. Ako bismo gledali isključivo tehnološko-medicinske postupke, onda bismo se mogli složiti s činjenicom da su neki etično neopravdani postupci uspješniji. Ako bismo se vodili samo emocijama, uz dužno poštovanje i razumijevanje prema supružnicima koji ne mogu imati djecu, sigurno bi drukčije gledali na tu problematiku. No, kako je rekao kardinal Franjo Kuharić, »ima granica na kojima se mora stati«. Ta granica je ljudski život. Ne možemo ići po načelu da sredstvo opravdava cilj ako se ne poštuju temeljna ljudska prava kao što su pravo na život i pravo djeteta na saznanje o podrijetlu. Uostalom, na to nas obvezuju i međunarodne konvencije koje je Hrvatska potpisala. Samo interdisciplinarni i stručni pristup u svim segmentima našega društva može dati kvalitetne rezultate, pa tako i na ovom području.
Što je s posvojenjima djece?
- Što je s drugim hrvatskim zakonima kojima se ugrožava dostojanstvo čovjeka, braka i obitelji, odnosno kojima se i uništava život?
DR. ČELIĆ: Hrvatski zavod za javno zdravstvo nedavno je objavio kako je u Hrvatskoj 2008. godine izvršeno 10.616 pobačaja. Jedno od najvećih moralnih zala suvremenog svijeta jest ubojstvo nerođenog djeteta. Nažalost, oni koji su pod liberalizacijom Zakona o medicinskoj oplodnji zagovarali pronatalitetne mjere, nisu ni pomislili na tu tešku mrlju koja liberalnim zakonom dopušta ubojstvo onih koji su budućnost Hrvatske. Članovi HKLD-a i brojne katoličke udruge trebaju više govoriti o toj bolnoj temi.
Izglasavanje etički spornog Zakona o suzbijanju diskriminacije po hitnom postupku također je jedna od moralno dvojbenih povijesnih epizoda demokracije »na hrvatski način«. Zato je poželjno hrabriti, promicati i olakšati postupak posvojenja brojne djece koja su ostala siročad. Mnoštvo je djece po socijalnim ustanovama, mnogo je obitelji koje žele posvojiti tu djecu, ali su zbog brojnih administrativnih i pravnih blokada ograničeni da to i ostvare.
- Kao psihijatar, kako biste protumačiti šutnju građana, među kojima su i vjernici kršćani, katolici? Zašto ih nema u javnosti? Što ih može pokrenuti iz letargije i kako razviti demokratsku svijest?
DR. ČELIĆ: Ne bih rekao da nema katolika u javnosti, premda ću se složiti da bi trebali biti daleko prisutniji. Lijevoliberalni krugovi drže većinu hrvatskih tiskovina u svojim rukama. O monopolu jedne izdavačke kuće ne treba ni govoriti, ona je poznata svima. Pojedini mediji sasvim su šturo prenijeli informaciju o tome da je Europski odbor za socijalna prava odbacio optužbe hrvatske feminističke udruge CESI povodom uvođenja programa zdravstvenog odgoja GROZD-a (Glas roditelja za djecu). Moja zauzetost u HKLD-u i suradnja s više građanskih nevladinih udruga daje mi za pravo očekivati u budućnosti bolju artikulaciju i prezentaciju naših stavova u javnosti.
Pojedinci iz anarholiberalističkih krugova stalno odašilju strelice straha vladajućima kako zbog navodne konzervativnosti nikad nećemo ući u Europsku Uniju. No, ako će se demokršćani voditi takvom političkom računicom, mora im navrijeme biti jasno da iz tih krugova nikada neće dobiti nijednoga glasa, ma kako im i koliko ugađali, a mogu izgubiti puno od onih koji zastupaju kršćanski svjetonazor, koji su u većini i od njih uglavnom mogu očekivati i dobiti glasove. Na hrvatskoj političkoj sceni potrebno je više mladih političara, poput Marijane Petir, koji će hrabro, po svojoj savjesti, izreći ono što uistinu zastupaju u svoje osobno ime, ali i u ime onih koji su ih izabrali.
Vlastodršci se skrivaju iza demokracije
- Od nastanka hrvatske države prevladavajuća je ista politička orijentacija te mnogi iz te orijentacije do danas nisu raščistili s ideološkim monizmom, totalitarnim sustavom mišljenja i ponašanja te potpunim neshvaćanjem i neprihvaćanjem bitnih značajka pluralnosti u demokratskom društvu. Koliko su oni odgovorni? Kako to da su neprestano isti na vlasti? Što se to događa u umovima naših građana da ne reagiraju?
DR. ČELIĆ: Dostatno je spomenuti zakon o lustraciji da se uzburkaju vode i krenu »križarski pohodi« na sve ono što je kršćansko i to u najširem značenju tog pojma. To nas i ne čudi kad znamo da u svim relevantnim političkim opcijama, od lijevih do desnih, i danas djeluju pojedinci koji su bili istaknuti članovi Komunističke partije, a neki od njih i suradnici Udbe. Žalosno je kad i danas vidimo predstavnike totalitarističkog sustava koji nam daju pouke o demokraciji.
Deklaracija o osudi zločina počinjenih za totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990, koju je donio Hrvatski sabor 2006, namjerno se prešućuje pa ćemo i danas čuti kako neki visokopozicionirani dužnosnici poput papagaja ponavljaju da je komunizam jednak antifašizmu. Izgleda da će tek dob tih pojedinaca omogućiti da se hrvatski politički prostor dekontaminira od svih natruha totalitarnoga komunističkog zloduha.
|
U čije ime i zašto je odlikovan Swamiji? - U današnjem ubrzanom ritmu mnogi traže brza rješenja, osobito na psihičkom, odnosno na duhovnom području, no mogu li se ona naći ako se traže samo »ad hoc« ili kao »instant«? Što je s onima koji se vežu uz gurue i kako tumačiti same gurue? DR. ČELIĆ: Dok s jedne strane Predsjednik, pozivajući se na demokratske zasade, poziva na uklanjanje križeva iz javnih institucija, s druge strane uime 90 posto katolika taj isti Predsjednik prima Swamija Maheshwaranandu, duhovnog gurua koji naviješta hinduizam po Zapadu. U ime koga i radi čega je Predsjednik odlikovao Swamijija najvišim odlikovanjem Hrvatske - odličjem Reda Danice s likom Katarine Zrinske? Križ je sveti simbol, ne samo za kršćane nego i za muslimane, križ je simbol civilizacije kojoj pripadamo. U moju ordinaciju dolazi pacijenti svih vjera, i nikad mi nitko nije prigovorio zbog križa, jer je to dio moga identiteta. Križ mi posvješćuje važnost brige za moga bližnjega, a moj bližnji je svatko onaj tko pokuca na vrata i potraži pomoć. Zbog gospodarske krize mnogi danas ostaju bez radnih mjesta. No, zbog daleko opasnije duhovne krize mnogi danas ostaju bez obitelji, ljudi su se udaljili jedni od drugih, nemaju vremena jedni za druge, sve je u kraticama, kratkim telefonskim pozivima, elektroničkoj pošti... Svatko od nas može dati svoj doprinos društvenom boljitku savjesnim obavljanjem svojih svakodnevnih profesionalnih dužnosti, na kojem se god radnome mjestu nalazio. Ništa manje nije važno radno mjesto industrijskog radnika ili čistača u odnosu na ekonomista, pravnika ili liječnika. Okretanje univerzalnim vrednotama prihvatljivim svakom čovjeku, bez obzira na nacionalnu, rasnu, vjersku ili ideološku pripadnost, omogućit će bolji i kvalitetniji život svima, unatoč svim teškoćama koje sa sobom nosi svakidašnjica. |
Liberali u ruhu demokršćanstva
- Kako protumačiti da političke stranke ne mogu shvatiti opće dobro, bolji život svoga naroda, a time i hrvatski nacionalni interes? Zar se ne čini da su pojedinci i manje skupine u titoističkom duhu hrvatski narod stjerali u bijedu, a nasuprot toj bjelodanoj činjenici javnosti se predstavljaju kao demokrati?
DR. ČELIĆ: Politiku možemo definirati i kao način donošenja odluka unutar jedne skupine ljudi. Radi sudjelovanja u vlasti osnivaju se političke stranke koje djeluju kao posrednici između građana - birača i predstavničkog tijela - parlamenta. Svakome je zajamčeno pravo na slobodno udruživanje i sigurno će biti onih političkih opcija koje neće biti srodne našemu kršćanskome svjetonazoru. Ono što mene buni jest činjenica da predstavnici demokršćanskih stranaka, kako bi došli na vlast, koriste platformu i program demokršćanstva, a kad dođu na vlast, zastupaju liberalne stavove. Puno je primjerenije i korektnije onda biti članom liberalnih opcija i na taj način artikulirati svoja uvjerenja. Primjerice, neki utjecajni pojedinci iz demokršćanskih redova prigodom rasprave o medicinskoj oplodnji otvoreno su zastupali ideje neprimjerene demokršćanskom svjetonazoru. Čini mi se da ostaci totalitarnog duha i antidemokratske kulture i dalje egzistiraju u glavama i političkom djelovanju. Posebno bi bio zanimljiv i društveno važan odgovor na pitanje da li oni zbog oskudne demokratske političke kulture doista ne znaju što su glavne značajke pluralnosti u demokratskom društvu, ili to tek hine da bi mogli nastaviti svojom antidemokratskom političkom i društvenom praksom.
Religiozni iskazuju više pozitivnih emocija
- U prvim godinama hrvatske države pokušala se provoditi duhovna obnova, štoviše postojalo je i takvo ministarstvo. Treba li takvo što Hrvatskoj, ili se i time pokušala marginalizirati Crkva? Koliko i na koji način Crkva može pomoći u duhovnoj obnovi i vratiti hrvatski narod njegovim korijenima?
DR. ČELIĆ: Oduševljenje i zanos zbog obnove hrvatske države, teške ratne strahote za vrijeme Domovinskog rata ujedinile su naš narod koji je aktivno i brojno sudjelovao u duhovnim obnovama. Osobito se rado prisjećam duhovne obnove u okviru zajednice »Molitva i Riječ«, koju je vodio prof. dr. Tomislav Ivančić. Razočaranje mnogih što su u tzv. pretvorbi i privatizaciji uništena njihova radna mjesta, obezvređivanje hrvatskih branitelja, pljačkanje hrvatskih dobara, tajkuni povezanih s političkim moćnicima, stvaranje mjesnih moćnika koji vladaju pojedinim dijelovima Lijepe naše - doveli su do letargije, depresije, osjećaja poniženosti i obespravljenosti među brojnim građanima. Crkva pomaže svakodnevnim naviještanjem Radosne vijesti, no čini mi se kako bi duhovna obnova na razini biskupija mogla pomoći da se duh učmalosti »razdrma« i da se posvijesti katolicima kako smo »sol zemlje i svjetlo svijeta«. Neprestano isticanje ljubavi prema Bogu, čovjeku i domovini pridonijet će boljoj i moralnijoj Hrvatskoj.
Koliko vjerske zajednice utječu na duhovno zdravlje pojedinca? Kako i na koji način predstavljaju moralni korektiv društva, odnosno samokontrolu pojedinca?
DR. ČELIĆ: Postoje brojna istraživanja koja govore o dobrobiti prakticiranja vjere za duhovno, ali i za tjelesno zdravlje. Iako i danas u Hrvatskoj postoje sljedbenici Karla Marxa koji će reći da je religija opijum za mase, evo jednog primjera. Prof. Harold Koenig sa Sveučilišta Duke u Durhamu u SAD-u analizirao je više od 100 znanstvenih studija o toj temi i pronašao 79 koje pokazuju da ljudi koji se uključe u život religijske zajednice postaju sretniji i zadovoljniji životom ili iskazuju više pozitivnih emocija nego ostali. Nijedna monoteistička religija ne naviješta zlo. Vjera u Boga ljudima daje smisao i osjećaj zajedništva. Osobito to dolazi do izražaja u životnim nevoljama kad sebi ljudi više nazočuju Boga u svome životu. Rekao bih da posvješćivanje duhovnoga pomaže kvalitetnijem i mentalnom i tjelesnom zdravlju.
|
Vjera patnju čini podnošljivom - Kao psihijatar, možete li pojasniti na koji način vjera može neizravno pozitivno utjecati na terapiju? DR. ČELIĆ: Ukoliko vjera uči da se poštuju roditelji, da se ne ubija, ne krade, da se čini dobro, sigurno neće čovjeka odvesti na krivi put. Temelj kršćanske vjere je uskrsnuće Isusa Krista koji je sišao na svijet, dao svoj život da otkupi naše grijehe. Ima li veće ljubavi od toga? Isusovo je načelo: što je više ljubavi, manje je zla. Jedno od modernih zala današnjice svakako je ovisnost. Iznimno je mala vjerojatnost da će ovisnikom postati osoba koja se osjeća voljenom i koja voli, koja za sebe vjeruje da njezin život ima smisla. Vjera u čovjeka usađuje pozitivne vrednote, odgaja ga da postaje bolji. Logično je da će u takvim okolnostima čovjek imati stabilniji psihički život. Premda vjera nije sigurnosni mehanizam koji čovjeka štiti od različitih psihičkih poremećaja, jer psihički obolijevaju i vjernici i nevjernici, iskustvo mi pokazuje kako je lakše govoriti o patnji i teretu bolesti onome tko je vjernik. Vjera ne uklanja patnju, ali je čini podnošljivom. U tom kontekstu može se reći da će istinsko prakticiranje kršćanske vjere imati u širem značenju toga pojma pozitivan terapijski učinak na pojedinca. |
