Po mnogo čemu posebni četverodnevni pohod Turskoj Benedikta XVI, pod posebnom pozornošću svjetske javnosti, iza sebe ostavlja vrlo snažne slike: od dolaska u ankarsku zračnu luku, preko posjeta Efezu, Aji Sofiji i plavoj džamiji, do vrlo srdačnih susreta i molitava s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. u Istanbulu i srdačnih susreta s ostalim kršćanskim zajednicama, turskim političarima i malenim stadom od 20.000 katolika.
Kada je papa Benedikt XVI. u petak 1. prosinca sletio u rimsku zračnu luku Ciampino, mnogi su vjerojatno odahnuli. Jer, Papino apostolsko putovanje u Tursku pripremalo se u znaku raznih, pa i umjetno stvaranih, napetosti, te manjih prosvjeda zbog njegovih pogrešno protumačenih riječi o islamu izrečenih u Regensburgu. No, nakon njegova pohoda Turskoj više ništa ne može biti, niti jest isto, i to kako zbog budućnosti međureligijskoga dijaloga u otvorenosti i istini, još više zbog obnovljenoga i još jačega ekumenskoga dijaloga i zajedništva između Katoličke i Pravoslavne Crkve, za kojega su svjedočili papa Benedikt XVI. i ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I.
On ga je, zajedno s članovima katoličke Turske biskupske konferencije, armensko-apostolskim patrijarhom Mesrobom II. i sirsko-pravoslavnim metropolitom Filuksinosom Yusufom Çetinom ispratio iz zračne luke u Istanbulu, posljednjega dana Papina pohoda. Prije povratka u Rim, kako je prenio Vatikanski radio, Sveti Otac je istaknuo da mu »u srcu ostaje duboka zahvalnost, a jedan dio moga srca ostaje i u Istanbulu.« U neformalnom razgovoru s gradonačelnikom Muhamerom Gülerom Benedikt XVI. je istaknuo kako je za pastira Katoličke Crkve dijalog dužnost. Svojim dolaskom u Tursku, istaknuo je, upravo je htio dati doprinos boljemu razumijevanju među religijama i kulturama, a osobito kršćanskom razumijevanju islama.
»Zadnji«, ali najviše na srcu
Na tu je zahtjevnu zadaću Sveti Otac podsjetio malu katoličku zajednicu s kojom je slavio misu posljednjega dana apostolskog putovanja u Istanbulu, u crkvi Duha Svetoga. »Duh Sveti trajni je izvor naše vjere i našega jedinstva«, istaknuo je Sveti Otac u homiliji pred oko 1.200 vjernika koji su uspjeli ući u katedralu. Kršćani ne smiju živjeti za sebe same, nego služiti svojoj braći. Poslanje Crkve nije u obrani vlasti, ni u stjecanju bogatstva. Ono je u darivanju i naviještanju Kristova života, najdragocjenijega dobra koje sâm Bog daje čovjeku u svome Sinu, poručio je katolicima različitih obreda - armenskog, kaldejskog, sirijskog i latinskog - nakon što ga je pozdravio apostolski vikar u Istanbulu mons. Louis Pelâtre. Na misi su bili nazočni i ekumenski patrijarh Bartolomej I. i armensko-apostolski patrijarh Mesrob II, te predstavnici drugih zajednica i religija.
Ekumenizam je i dalje na prvome mjestu njegovoga zauzimanja i djelovanja, ponovio je Benedikt XVI, te je pozvao cijelu Crkvu na neprestano djelovanje na putu koji vodi prema jedinstvu na opće dobro sviju.
Crkva ništa ne nameće, već nudi
Katoličkoj zajednici u Turskoj, kao i građanskim i političkim vlastima kojima je na kraju mise zahvalio na gostoprimstvu, a građanima Istanbula na strpljenju zbog mjera sigurnosti, Papa je u propovijedi poručio da Crkva ne želi nikome ništa nametnuti. Ona jednostavno traži mogućnost za slobodan život, kako bi pokazala onoga koga ne može sakriti - Isusa Krista, »koji nas je ljubio sve do kraja na Križu, i koji nam je dao svoj Duh, živu nazočnost Boga među nama i u najvećoj dubini nas samih. Budite uvijek otvoreni za Kristov Duh, i stoga budite pozorni prema onima koji su žedni pravednosti, mira, dostojanstva, i obzira prema samima sebi i prema braći.«
U svojoj je propovijedi Benedikt XVI. podsjetio da je njegov prethodnik Ivan Pavao II. u istoj katedrali slavio misu prije 27 godina, izražavajući želju i molitvu da Crkva u trećem tisućljeću postigne potpuno jedinstvo kako bi u svijetu prepunome nemira bolje svjedočila Božju ljubav koja se očitovala u Kristu. »Ta želja još nije ostvarena, ali Papina je želja još uvijek ista« i potiče sve Kristove učenike da djeluju zajedno na putu jedinstva na dobro sviju: »Tada ćemo stvarno živjeti prema Isusovom Duhu, služeći dobru sviju«, i to »u svijetu u kojemu ljudi tako teško međusobno dijele dobra zemlje i gdje se s pravom počinje javljati briga zbog nedostatka vode, toga dobra koje je tako dragocjeno za život tijela.« A Crkva otkriva da je bogata još većim dobrom, Isusom Kristom. »Kako bi kršćani samo za sebe mogli zadržati ono što su primili«, to jest istinu da je pravi izvor Isus, upitao je Sveti Otac. Katolike je podsjetio da svaki dan žive s onima koji ne dijele njihovu vjeru, ali izjavljuju da imaju »Abrahamovu vjeru i da s nama časte jednoga i milosrdnog Boga«.
»Dobro znate da Crkva nikome ništa ne želi nametnuti, i da jednostavno traži da mogne slobodno živjeti da bi otkrivala Onoga koga ne može sakriti, Isusa Krista koji nas je ljubio do kraja na križu i koji nam je dao svoga Duha, živu prisutnost Božju među nama i u našoj najdubljoj nutrini. Budite uvijek otvoreni Kristovom Duhu i zato budite pozorni prema onima koji žeđaju pravednosti, mira, dostojanstva, priznanja za sebe i svoju braću.«
Prije mise, Sveti Otac je u dvorištu katedrale, blagoslovio kip blaženoga Ivana XXIII, djelo kipara Carla Balljana, koji će biti smješten u crkvi sv. Antuna. Kao što je mnogima poznato, bl. Ivan XXIII. bio je apostolski delegat u Turskoj i vrlo je omiljen u toj državi.
Papa je molio u džamiji
Dan ranije, na blagdan sv. Andrije apostola, Sveti Otac posjetio je nekadašnju bizantsku baziliku, potom džamiju, a danas Muzej Božanske Mudrosti - Hagiju Sofiju, kao i Plavu džamiju - Sultanahmet - koja stoji nasuprot muzeju. U džamiji ga je primio muftija Mustafa Cagrici, koji je Papu pozvao na molitvu. Sveti je Otac u tišini, uz muftiju, molio okrenut prema Meki. Bio je to jedan od onih trenutaka koji ostaju zapisani u kolektivnoj svijesti i dobivaju posebno simboličko, ali i konkretno značenje u međureligijskom dijalogu. Papa i muftija razmijenili su darove na kojima su se isticale golubice, znakovi mira, a u tom je ozračju međusobnoga uvažavanja i dijaloga prošlo i cijelo poslije podne. Dijalog nije protiv vjernosti vlastitoj vjeri, već otvara srce za drugoga, istaknuo je Papa, koji je potpisom u Zlatnu knjigu u muzeju Božanske Mudrosti istaknuo: »U svojoj se različitosti nalazimo pred vjerom u jednoga Boga. Neka nas Bog prosvijetli i učini da pronađemo put ljubavi i mira.«
Istoga dana poslije podne, papa Benedikt XVI. susreo se s armensko-apostolskim carigradskim patrijarhom Mesrobom II. Na bogoslužju u katedrali u Kumkapi, Sveti je Otac taj susret nazvao nečim daleko višim od »jednostavne geste ekumenske ljubaznosti i prijateljstva«, govorio o »skandalu« podijeljenosti kršćana te pozvao na zacjeljivanje rana podjela. Armensko-apostolska Crkva je danas najveća kršćanska zajednica u Turskoj. Papa je, premda neizravno, progovorio i o velikom genocidu nad Armencima, istaknuvši da su Armenci svoju vjeru iz naraštaja u naraštaj često svjedočili u vrlo tragičnim okolnostima, kakve su bile one u proteklom stoljeću.
Nakon susreta s Mesrobom II, Sveti se Otac u apostolskoj nuncijaturi susreo sa sirsko-pravoslavnim metropolitom Filuksinosom, velikim rabinom u Turskoj Isakom Halevom, te izaslanstvom katoličke Turske biskupske konferencije.
Srdačan katoličko-pravoslavni zagrljaj mira
Na blagdan sv. Andrije apostola, zaštitnika ekumenskoga Carigradskog patrijarhata, Sveti Otac došao je u patrijarhalnu crkvu sv. Jurja na Fanaru, gdje je bio na božanskoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga. Na liturgiji i za vrijeme govora ekumenskoga patrijarha Bartolomeja I, i papa Benedikt XVI. svojim je gestama i riječima svjedočio srdačnost zagrljaja mira koji je vidljivim učinio toliko željeni »ekumenski most« između kršćanskoga Istoka i Zapada. Posebno je dirljiv bio trenutak kada je Papa na grčkome jeziku, prenijele su agencije, molio Očenaš. U svome je govoru Sveti Otac ponovio da su podjele među kršćanima skandal za svijet, te istaknuo obvezu Crkve da ide prema punome zajedništvu, a koja je potvrđena, oko 12 sati i 30 minuta, potpisivanjem Zajedničke izjave.
»Naš bratski susret ističe poseban odnos koji ujedinjuje Crkve Rima i Carigrada kao bratske Crkve«, rekao je Papa zahvaljujući zbog nove životnosti odnosa među tim Crkvama, koja je započela u prosincu 1964. susretom pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I, koji su 7. prosinca 1965. imali hrabrosti i »iz sjećanja Crkve izbrisali tragične ekskomunikacije iz 1054.«
»Mogu Vam zajamčiti da je Katolička Crkva spremna učiniti sve da bi nadvladala zapreke i da bi, zajedno s našom pravoslavnom braćom i sestrama, ponovno tražila što djelotvornija sredstva pastoralne suradnje« s ciljem ujedinjenja, poručio je Sveti Otac, dodajući: »Postojeće podjele među kršćanima skandal su za svijet i prepreka za naviještanje evanđelja.« Obje Crkve - i Rimska i Carigradska - štuju mnoge iste mučenike čija je krv postala sjeme novih kršćana. I danas ima puno takvih svjedoka u svijetu kojima Crkve pružaju potporu, »dok ustrajno od svih svjetskih vođa zahtijevamo da poštuju vjersku slobodu kao temeljno ljudsko pravo«, rekao je Papa koji je prije liturgije molio pred relikvijama sv. Grgura Nazijanskoga i Ivana Zlatoustoga, koje je 2004. godine papa Ivan Pavao II. predao Ekumenskome patrijarhatu. Zbog podjele među kršćanima, Papa i Patrijarh nisu mogli zajedno podijeliti kruh i kalež, a Bartolomej I. istaknuo je: »Klanjamo se ponizno i s kajanjem pred našim Gospodinom Isusom Kristom, čiju smo tuniku, satkanu iz jednoga komada, mi podijelili.« Na putu prema jedinstvu s pravoslavnima posebno mjesto zauzima opća služba Petrova nasljednika, a Benedikt XVI. ponovio je riječi svoga prethodnika Ivana Pavla II. i pozvao na bratski dijalog s ciljem utvrđivanja načinâ na koje bi se Petrova služba mogla ostvarivati danas, poštujući njezinu narav i bît.
Nakon božanske liturgije, Papa i ekumenski Patrijarh, s balkona su na latinskome i grčkome jeziku blagoslovili nazočne vjernike, a potom su u Dvorani prijestolja potpisali Zajedničku izjavu, u kojoj izražavaju radost zbog osjećaja bratstva, te obnavljaju obvezu postizanja punoga zajedništva.
»Volim Turke!«
Papa i Patrijarh susreli su se i večer ranije, 29. studenoga, kada je Sveti Otac iz današnjega Izmira, nekada Efeza, došao u Istanbul, nekada Carigrad. Tamo ga je u sjedištu Ekumenskoga patrijarhata dočekao Patrijarh, te su zajednički otišli u crkvu sv. Jurja na molitvu. Nakon patrijarhovoga pozdrava, Sveti je Otac zahvalio njemu i Ekumenskome patrijahatu na gostoprimstvu, te izrazio radost što je zajedno »s braćom u Kristu«, podsjećajući se na važne događaje koji su podupirali katoličko-pravoslavno djelovanje na putu njihova punog jedinstva. »Osim toga, radostan sam što sam u ovoj zemlji koja je tako usko povezana s kršćanskom vjerom, gdje su u drevna vremena procvale mnoge Crkve«, i gdje su živjeli mnogi mučenici, teolozi, pastiri, monasi, »te muškarci i žene što su ih kroz stoljeća rađale te Crkve.«
Nakon molitve, Patrijarh i Sveti Otac imali su privatni susret, nakon čega je Benedikt XVI. otišao u apostolsku nuncijaturu u Istanbulu, poznatu kao »Roncallijevu kuću«, jer je od 1935. do 1944. bila sjedište apostolskoga delegata u Turskoj - Angela Roncallija, kasnije pape Ivana XXIII.
Kako je prenio Vatikanski radio, »Papa je osvojio srce Turske«: taj je naslov donio najnakladniji turski dnevnik »Pošta«. Važan je bio i odjek na rečenicu »Volim Turke«, koju je papa Benedikt XVI. izgovorio na misi u Izmiru, Efezu, 29. studenoga, navodeći riječi Ivana XXIII. U svetištu Majke Božje (Meryem Ana Evě - Kuća Majke Marije), o kojoj brinu kapucini. Sveti je Otac uputio poziv za mir u Svetoj Zemlji, te istaknuo kako misom želi zahvaliti Bogu za »Marijino božansko majčinstvo«, koje je otajstvo što ga je svečano potvrdio i 431. godine proglasio upravo sabor u Efezu. Na ovo mjesto koje je »jedno od najdražih mjesta kršćanske zajednice« kao hodočasnici su došli i njegovi prethodnici Pavao VI. i Ivan Pavao II, podsjetio je Sveti Otac, dodajući kako je ondje - dok još nije bio papa - bio i papinski predstavnik, tada mons. Angelo Roncalli. On je jako poštivao turski narod, te je u svome »Dnevniku duše« zapisao: »Volim Turke, poštujem prirodne kvalitete toga naroda.« »Potaknut tim duhom, obraćam se ovoj naciji i posebno Kristovome 'malom stadu' koje usred njega živi, da bih ga ohrabrio i očitavao mu ljubav cijele Crkve«, rekao je Papa koji je velik dio propovijedi posvetio Majci Božjoj, Kristovoj Majci i Majci Crkve, koja je »ono otajstvo jedinstva što ga Krist i Crkva nerazdvojno predstavljaju i tvore u svijetu i kroz povijest.« Krist je došao navijestiti evanđelje »ne samo Židovima i nežidovima, već svim nacijama jer svi dolaze od istoga Boga, jedinoga Stvoritelja i Gospodara svemira«, pa je s mjesta kojega časte i muslimani Papa molio posebno za mir među narodima, osobito »za one koji žive u Zemlji koju zovemo 'sveta', i koju takvom smatraju kršćani, židovi i muslimani.« Osim za mir u cijelome svijetu, Benedikt XVI. molio je za »puno jedinstvo i slogu među svim kršćanima«, a na misi su bili nazočni katolici različitih obreda, što svjedoči o bogatstvu Crkve.
Islam je religija mira
S Diplomatskim zborom Sveti Otac susreo se 28. studenoga poslije podne u apostolskoj nuncijaturi, a pozdravio ga je vicedekan i libanonski veleposlanik Georges H. Siam. U svom je govoru Sveti Otac podsjetio na važnost mira među državama i nacijama, ali mir nije »samo odsutnost rata«. »Naučili smo da pravi mir treba pravednost, kako bi se ispravile ekonomske nejednakosti i politički neredi koji su uvijek čimbenici napetosti i prijetnja u cijelome društvu«, rekao je Papa i upozorio na opasnost od terorizma, ali i od nepoštivanja odluka međunarodnih institucija. No, do pravoga se mira ne može doći bez pravoga dijaloga koji uključuje prihvatljiva i trajna rješenja koja poštuju osobe i narode. Pritom je Sveti Otac posebno istaknuo problem Bliskoga istoka i Libanona te pohvalio sve zemlje koje pomažu u očuvanju mira, među njima i Tursku. Turska je na raskršću kultura i religija, a u prošlome stoljeću stekla je sredstva da postane velika moderna država koja spaja Europu i Aziju. Odabrala je laički režim, jasno odvajajući civilno društvo i religiju, rekao je Benedikt XVI, tako da je svatko autonoman na svome području. Premda je većina stanovnika Turske muslimanske vjere, turski ustav svakome građaninu priznaju pravo na vjersku slobodu i slobodu savjesti. »Naravno, priželjkujem da vjernici, bez obzira kojoj vjerskoj zajednici pripadali, i dalje uživaju takva prava«, poručio je Papa dodajući da i religije sa svoje strane ne smiju tražiti političku vlast jer na nju nisu pozvane, te da se apsolutno odreknu utjecanja nasilnim sredstvima. Svijet danas treba autentični dijalog među religijama i kulturama, a on mora omogućiti bolje međusobno upoznavanje kako bi svi djelovali u prilog čovjeka koji traga za Bogom i srećom.
»S moje strane, još jednom želim u tijeku ovoga putovanja u Tursku moći izraziti sve svoje poštovanje prema muslimanima, pozivajući da se i dalje, zahvaljujući uzajamnome poštovanju, zajedno zauzimaju za dostojanstvo svake ljudske osobe i za rast društva u kojemu će osobna sloboda i pažljivost u odnosu na drugoga svakome omogućiti život u miru i vedrini. Tako će religije moći dati svoj doprinos u suočavanju s brojnim izazovima s kojima se sada susreću naša društva«, istaknuo je Papa i podsjetio da Crkva, po svojoj naravi, ima duhovno poslanje i ne želi izravno intervenirati u politički i gospodarski život. No, zbog svoga poslanja i dugogodišnjega iskustva, želi da se čuje njezin glas »u koncertu nacija, kako bi se uvijek poštivalo temeljno dostojanstvo čovjeka, a osobito najslabijih« u današnjem tehnološki razvijenom i globaliziranom svijetu. Katolička Crkva sa svima želi surađivati na dobrobit čovjeka, a Papa je izrazio nadu u još jaču suradnju s Pravoslavnom Crkvom, kao i s vjernicima drugih religija, osobito muslimanima da bi »među svim ljudima zajedno branili i promicali društvenu pravednost, moralne vrijednosti, mir i slobodu. Nadam se da će u toj perspektivi moje putovanje u Tursku donijeti mnogo plodova.«
Pastoralno, a ne političko putovanje
Prije susreta s diplomatima, Sveti se Otac po dolasku u Tursku kratko susreo s predsjednikom turske vlade Recepom Tayyipom Erdođanom u zračnoj luci u Ankari. Tamo je posjetio i Mauzolej utemeljitelja moderne Turske, Kemala Atatürka, te u Zlatnu knjigu upisao: »U ovoj zemlji, susretištu i raskršću religija i kultura, mostu između Azije i Europe, rado usvajam riječi utemeljitelja Turske Republike da bih izrazio želju: 'Mir u domovini, mir u svijetu'.« Papa se potom susreo s predsjednikom Turske Ahmetom Necdetom Sezerom, zamjenikom predsjednika vlade Mehmetom Alijem Şahinom, te predsjednikom ureda za vjerska pitanja »Diyanet« Alijem Bardakogluom. U tim razgovorima, kako je prenio Vatikanski radio, Sveti Otac imao je priliku sučeliti se s osjetljivim temama, kao što su pravni status Katoličke Crkve u Turskoj, ali i pravo na vjersku slobodu. Bardakoglu je Papin pohod Turskoj ocijenio »važnim korakom za razvoj i sklad među religijama«, te progovorio o »širenju neke vrste islamofobije«, što je prouzrokuju oni koji islam predstavljaju kao nasilnu religiju. Islam je religija mira, utemeljena na racionalnoj misli i vjerskoj slobodi, istaknuo je Bardakoglu. Papa je u odgovoru podsjetio na riječi Ivana XXIII. kada je kao nadbiskup bio papinski delegat u Istanbulu: »Ja volim Turke«, te je još jednom ponovio da poštuje muslimane. Zahvalio je na prigodi da posjeti Tursku, »zemlju bogatu poviješću i kulturom, kako bi se divio njezinim prirodnim ljepotama, i svojim očima vidio kreativnost turskoga naroda«, i uživao u »vašoj drevnoj kulturi i vašoj dugoj civilnoj i vjerskoj povijesti.«
»Vaša je zemlja jako draga kršćanima: brojne prve zajednice Crkve osnovane su ovdje i tu su postigle zrelost, nadahnute su propovijedanjem apostola, osobito sv. Pavla i sv. Ivana. Predaja koja je došla do nas potvrđuje da je Marija, Isusova Majka, živjela u Efezu, u kući apostola sv. Ivana«, rekao je Bardakogluu Benedikt XVI. podsjećajući da je Turska puna »kršćanskih i muslimanskih spomenika koji svjedoče o slavnoj povijesti Turske«, i pozivajući muslimane da zajedno s kršćanima u svijetu surađuju na dobrobit dostojanstva svakoga čovjeka, u korist pravednosti, razvoja, solidarnosti, slobode, sigurnosti, mira, zaštite okoliša i zemaljskih resursa. »Kao vjernici, iz molitve izvlačimo snagu potrebnu da se nadiđe svaki trag predrasude i da pružimo zajedničko svjedočanstvo naše čvrste vjere u Boga. Neka njegov blagoslov uvijek bude nad nama!«, zaključio je Papa koji je tijekom cijeloga putovanja u Tursku svjedočio o dvostrukoj važnosti - ekumenskoj i međureligijskoj - toga uspješnoga apostolskoga putovanja, koje je bilo kako je istaknuo sam Benedikt XVI. - ne političko, već pastoralno putovanje u znaku mira i dijaloga.
